Neobičan simptom može najaviti demenciju godinama ranije.
Novi rad njemačkih istraživača skreće pozornost na detalj koji bi mogao promijeniti način na koji gledamo na prve signale neuroloških poremećaja.
Ne radi se o gubitku pamćenja ili zbunjenosti – već o nečemu što se na prvi pogled čini puno banalnijim: gubitku osjeta mirisa.
Studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Communications , kombinira eksperimente na miševima, PET snimke ljudskog mozga i analizu uzoraka moždanog tkiva preminulih pacijenata s Alzheimerovom bolešću.
I u sva tri slučaja pojavljuje se isti obrazac – imunološki sustav neobjašnjivo počinje napadati vitalna živčana vlakna koja povezuju njušni žaruljicu s locus coeruleusom, područjem mozga odgovornim za obradu senzornih signala.
Istraživači su dokumentirali rana oštećenja ovih vlakana kod životinja, a zatim utvrdili da se sličan proces događa i kod ljudi. PET skeniranje jasno je pokazalo poremećaje na istim mjestima, dok su analize moždanog tkiva otkrile kemijske promjene koje vara imunološki sustav da uništi vlastite veze.
Takav nalaz, kako ističu autori rada, pruža “uvjerljiv dokaz” da gubitak mirisa nije samo prolazna neugodnost već i potencijalni rani znak ozbiljnijih neurodegenerativnih procesa.
Posebno je zanimljivo da se sve to događa godinama prije nego što liječnik uopće postavi službenu dijagnozu. To postavlja pitanje – može li jednostavan test mirisa postati jeftin i pristupačan alat za rano otkrivanje bolesti? Stručnjaci su oprezni: iako su rezultati obećavajući, put do praktične primjene u kliničkoj praksi još je dug.
Ono što se sada zna jeste da miris, često podcijenjeno čulo, može nositi mnogo više informacija o našem zdravlju nego što pretpostavljamo.
I upravo u toj neočekivanoj vezi – između mirisa kave ujutro i složenih moždanih mehanizama – možda leži prilika da se jednog dana bolest prepozna prije nego što uzrokuje ozbiljnu štetu. Hoće li medicina doista krenuti tim putem, tek ćemo vidjeti.
