Donosim vam novosti iz WHO-a u Ženevi vezano za pandemijski sporazum, piše Sebastian Lukomski.
Napokon sam kod kuće.
Iskreno… mislim da tek sada, dok sjedim ovdje u miru uz kavu i napokon malo usporavam, mogu kako treba sjesti i ispričati Vam sve što se događalo u Ženevi proteklog tjedna.
A vjerujte mi… ima se štošta za ispričati: trenutci, razgovori, reakcije, napetosti, stvari koje su se događale iza kulisa… Kakav tjedan!
Želim da to čujete. Jer Vi ste bili dio svakog pojedinog trenutka.
Prije nego što kažem išta drugo, STVARNO morate prvo pogledati ovaj video jer on prenosi ozračje daleko bolje nego što bih ja to ikada mogao/la sročiti u tekstu:
Buka.
Pritisak.
Reakcije.
Kaos ispred UN-a.
Autobus slobode (Freedom Bus) koji vozi kroz Ženevu i oko sjedišta UN-a.
Divovske skulpture od balona s likovima Billa Gatesa i Tedrosa koje nadvisuju Palais des Nations dok delegati ulaze u Svjetsku zdravstvenu skupštinu (WHO)…
Bilo je nadrealno.
A najveća vijest od svega?
Prisilili ste ih da dožive neuspjeh. Ponovno. Po ČETVRTI put.
Na početku tjedna, plan WHO-a bio je jasan.
Htjeli su privesti cijelu ovu stvar kraju tijekom Svjetske zdravstvene skupštine. Dovršiti preostale pregovore. Kompletirati kontroverzni PABS dodatak, posljednji dio potreban da sporazum postane potpuno operativan. I zatim proslaviti.
Znate već… rukovati se, fotografirati, proglasiti pobjedu.
To je bio plan.
No, kako su se sastanci počeli odvijati, vrlo je brzo postalo očito da stvari uopće ne idu glatko.
Zemlje su i dalje bile duboko podijeljene. Pregovarači su zapeli. Napetosti su rasle oko PABS dodatka (posljednjeg dijela potrebnog za potpunu operacionalizaciju sporazuma).
I iskreno, pukotine je postalo nemoguće više skrivati.
Zemlje u razvoju bile su otvoreno bijesne zbog farmaceutskih interesa i nejednakosti u raspodjeli cjepiva. Neke su vlade zahtijevale jaču kontrolu nad patentima, prijenosom tehnologije i pristupom cjepivima nakon onoga što se dogodilo tijekom COVID-a.
U međuvremenu, zapadne vlade snažno su gurale zaštitu “inovacija”, poticaje za privatni sektor i interese velike farmaceutske industrije.
Mogao se osjetiti rast tenzija.
A onda je, drugog dana Skupštine, stigla i potvrda:
WHO i pregovarači bili su prisiljeni službeno objaviti da će razgovori biti PONOVNO produljeni jer još uvijek nisu mogli finalizirati sporazum.
So now?
Pregovori se nastavljaju.
Moguće do kraja godine. Možda čak i do sljedeće Svjetske zdravstvene skupštine 2027. godine.
I vjerujte mi… to NIJE ono što su htjeli.
U Ženevi se mogla osjetiti frustracija.
Jer ti su ljudi očekivali da će ovaj sporazum do sada već tiho proći.
Umjesto toga, tri godine kasnije, oni su i dalje zapeli. I dalje su podijeljeni. I dalje se muče kako bi ovaj projekt prodali svijetu.
A vani, ispred UN-a, e tu su stvari postale STVARNO zanimljive.
Vrlo rano smo odlučili da, ako WHO želi pretvoriti ovu Svjetsku zdravstvenu skupštinu u golemi PR trenutak za Sporazum o pandemiji… onda ćemo se mi pobrinuti da u potpunosti bude vidljiva i druga strana: VAŠA strana!
Tako smo točno ispred Palais des Nations, ispred sjedišta UN-a, dok su delegati iz cijelog svijeta svako jutro ulazili na Skupštinu, otkrili ove ogromne skulpture od balona s likovima Billa Gatesa i generalnog direktora WHO-a Tedrosa Ghebreyesusa.
Bile su pravo umjetničko djelo!
Masivne. Nemoguće za ignorirati. Stajale su točno ispred ulaza u UN, nadvisujući cijeli prostor dok je naš tim podizao transparente, dijelio letke, razgovarao s ljudima i osporavao narativ oko Sporazuma.
A tek da ste vidjeli reakcije!
Ljudi su doslovno zastajali usred ulice kako bi ih snimili. Delegati su usporavali i zurili. Novinari i fotografi sjatili su se oko nas postavljajući pitanja. Turisti su se okupljali i fotografirali.
A tu je bio i naš prepoznatljivi Autobus slobode (Freedom Bus) koji je cijeli tjedan vozio kroz Ženevu, prenoseći poruku protiv Sporazuma o pandemiji ravno kroz središte grada.
Cijela ta stvar stvorila je PRAVU atmosferu oko Skupštine.
U jednom su trenutku dužnosnici WHO-a doslovno poslali ljude van kako bi pregledali što radimo i pogledali izbliza.
Uistinu se moglo osjetiti da im je neugodno zbog toga koliku pozornost ovo privlači. Ušli smo točno tamo gdje želimo biti, pod njihovu kožu!
I iskreno? Odlično.
Jer već godinama pokušavaju prikazati ovaj sporazum kao nešto neizbježno… nešto što nitko ne može zaustaviti… nešto što će obični građani jednostavno tiho prihvatiti dok ga globalna birokracija, interesi velike farmaceutske industrije (Big Pharma), zaklade milijardera i međunarodne lobističke mašinerije guraju iza zatvorenih vrata.
No ovaj je tjedan dokazao nešto vrlo važno:
Ljudi sada gledaju. I ljudi pružaju otpor.
U međuvremenu, WHO je nastavio pokušavati pojačati strah.
Naslovi o hantavirusu. Upozorenja o eboli. Stalni podsjetnici na “buduće pandemije” i “globalne izvanredne situacije” te na to kako svijetu nedostaje “pripremljenost”.
Ono što oni uvijek zaboravljaju jest da, nakon svega što je svijet prošao tijekom COVID-a, milijuni ljudi više slijepo ne vjeruju institucijama koje neprestano vladaju kroz strah, paniku i retoriku izvanrednog stanja.
I ljudi sada postavljaju vrlo legitimno pitanje:
Koliko će se još “globalnih izvanrednih situacija” iskoristiti kao opravdanje za prepuštanje sve veće centralizirane međunarodne moći, i to na štetu demokratskih nacija i običnih građana?
Jer ovaj sporazum nikada nije bio stvar “zdravlja”.
Riječ je o upravljanju.
Moći.
Kontroli tijekom “izvanrednih situacija”.
O tome tko odlučuje. Tko profitira. Tko ima koristi. Jednostavno.
Zato je ono što smo Vi i ja ovdje postigli toliko važno.
Jer budimo iskreni na trenutak…
Vi ne biste trebali moći ovo učiniti. Građanski pokret poput našeg ne bi trebao opetovano ometati i odgađati sporazum iza kojeg stoje:
WHO, moćne vlade, velika farmaceutska industrija (Big Pharma), globalne zdravstvene mreže financirane od strane milijardera, međunarodne institucije, korporativni mediji i neke od najmoćnijih lobističkih operacija na zemlji.
Pa ipak…
Tu ste.
ČETIRI odgode kasnije.
I dalje stojite. I dalje se borite. I dalje ih tjerate natrag za pregovarački stol, ponovno i ponovno i ponovno.
To je VAŠ uspjeh. To pokazuje što još uvijek možete učiniti kada odbijete odustati.
Sada poslušajte…
Ovo nije konačna pobjeda. Ni blizu.
WHO i i dalje očajnički želi ovaj sporazum. Neke vlade ga očajnički žele. Novac i lobiranje koji stoje iza toga su golemi. I oni će apsolutno nastaviti pokušavati progurati ga u tišini dok pozornost javnosti blijedi.
Upravo zato sada ne smijemo nestati.
Jer svaka odgoda je važna. Svaka pukotina je važna. Svaki trenutak otpora je važan.
A ovaj tjedan u Genevi? Vi i ja stvorili smo još jednu pukotinu. Još jednu bitku nagnuli u našem smjeru.
Nije kraj rata. Ali je definitivno trenutak za koji nisu htjeli da ga svijet vidi.
I zbog toga… želim Vam zahvaliti. Ne iz formalnosti. Nego zato što sam stajao ispred tih skulptura od balona, gledao delegate kako prolaze, gledao novinare kako postavljaju pitanja, gledao kako se cijela ta stvar odvija… a jedini razlog zašto sam bio tamo ste Vi.
Iscrpljen sam. Ali sam također nevjerojatno ponosan na ono što smo Vi i ja zajedno postigli ovog tjedna.
Zato Vam uistinu hvala što stojite uz nas u ovoj borbi i što ste sve ovo učinili mogućim.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Pogled unatrag na ovaj tjedan u Ženevi iskreno me ispunjava emocijama.
Prije tri godine većina je ljudi govorila da je ovaj sporazum neizbježan. Da se obični građani nikada ne mogu suprotstaviti WHO-u, interesima velike farmaceutske industrije (Big Pharma), globalnim zdravstvenim mrežama financiranima od strane milijardera, vladama, lobistima i cijeloj mašineriji koja stoji iza ove agende.
Pa ipak, tu smo gdje jesmo.
ČETIRI odgode kasnije.
Autobusi slobode (Freedom Buses) ispred UN-a. Divovske skulpture od balona koje su dočekale delegate dok su ulazili na Skupštinu. Pozornost međunarodnih medija. Pritisak javnosti koji raste iz godine u godinu. Vlade koje su sve više podijeljene. Pregovori koji su nakon svega ovoga vremena i dalje zapeli.
To se ne događa slučajno.
To se događa zato što ljudi poput Vas nisu htjeli šutjeti.
I sada je istina jednostavna: ako želite da nastavimo organizirati ovakve akcije, pružati otpor na međunarodnoj razini, pojavljivati se na mjestima poput Ženeve i održavati rastući pritisak… uistinu nam je potrebna Vaša pomoć kako bismo financirali sljedeću fazu ove borbe. Zato, ako ste u mogućnosti, molimo Vas da danas razmislite o podršci našim budućim akcijama. Vaš dar omogućuje da naše kampanje ostanu odvažne i pobjedničke.
