Odluka o Pandemijskom sporazumu poprima svoj oblik u Genevi, piše Sebastian Lukomski.
Ovdje Sebastian. Pišem vam iz Geneve.
Svjetska zdravstvena skupština je započela.
Ministri i delegati upravo pristižu. Gledam ih kako ulaze u zgradu UN-a. Tihi razgovori u hodnicima. Zatvorena vrata. Pritisak koji se može osjetiti u zraku.
Negdje u toj zgradi upravo se oblikuje odluka o WHO-ovom sporazumu o pandemiji.
Ovo nije vježba. Ovo nije nešto što “tek dolazi”.
Pokušali su finalizirati posljednji dio, ali nisu uspjeli postići dogovor. Ipak, sada pokušavaju nastaviti dalje unatoč tome.
Bez jasnog vremenskog okvira. Bez naslova u vijestima. Samo pritisak, primijenjen iza zatvorenih vrata, kako bi se zemlje prisilile na poslušnost prije nego što itko izvan ove zgrade to primijeti.
Znate što pokušavaju zacementirati. Proživjeli smo to.
Lockdowni. Mandati. Zatvorene crkve. Razdvojene obitelji.
Ovaj je sporazum osmišljen kako bi sljedeći put sve to bilo brže. Koordiniranije. Teže za borbu. I trajno.
Ali evo što vam također mogu reći iz unutrašnjosti ove zgrade.
Atmosfera je napeta. Ne odiše samopouzdanjem, nego napetošću.
Još uvijek postoje stvarni nesporazumi. Zemlje koje se i dalje protive. Delegati koji nisu sigurni.
Ishod je još uvijek neizvjestan.
To znači da vaš glas još uvijek dopire do ove prostorije.
Upravo sada. Danas. Prije nego što se to promijeni.
Hoćete li potpisati odmah i reći ministrici zdravstva da ODBACI WHO-ov sporazum o pandemiji prije nego što ovdje u Genevi donesu odluku?
Molim vas, izdvojite samo minutu svog vremena.
Hvala vam što stojite čvrsto uz nas do samog kraja.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Dok ovo pišem, nalazim se ovdje u Genevi.
Tjedan je u punom jeku! Delegati pristižu. Razgovori još uvijek traju. Pritisak i dalje raste.
Ovo još nije zatvoreno.
