Ovo je odlučujući susret Sporazuma o pandemiji, piše Sebastian Lukomski.
Ne znam kako bih vam ovo rekao blago… pa neću ni pokušavati.
Za samo nekoliko dana, ministrica zdravstva Irena Hrstić ušetat će u dvoranu Svjetske zdravstvene skupštine i odlučiti hoće li predati vaše zdravstvene slobode globalnom sustavu za koji nikada niste glasali.
Ako to učini, sve se mijenja.
Vaša sloboda.
Vaši izbori.
Vaša kontrola nad vlastitim zdravljem i životom…
Sve to dolazi pod vlast sustava koji nikome ne odgovara i kojem nije stalo do vaše obitelji.
Prije dva tjedna bio sam u Genevi kada su pokušali finalizirati posljednji nedostajući dio ovog sporazuma, ali ipak nisu uspjeli postići dogovor.
Nije bilo čisto. Bilo je neslaganja. Država koje su se usprotivile. Stvarne napetosti.
Ali na kraju… nisu ga uspjeli zaključiti. Zato sada uzimaju ono što mogu, pokušavajući održati taj posljednji zamah živim i progurati ovo na bilo koji mogući način.
I vi i ja znamo kako taj sustav izgleda kada ima moć.
Proživjeli smo to.
Lockdowni.
Mandati.
Naredbe o tome kamo smijete ići… a kamo ne.
Zatvorene crkve.
Razdvojene obitelji.
Ušutkani glasovi.
I dok ste vi tako živjeli?
Farmaceutske tvrtke zaradile su milijarde.
Globalne elite su stegnule svoj stisak.
A Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) stajala je u središtu svega toga.
Sada žele taj sustav učiniti trajnim.
Učiniti ga bržim. Koordiniranijim. Težim za pružanje otpora.
To je ono što ovaj Sporazum o pandemiji radi. Daje im alate da djeluju brže, djeluju globalno i guraju iste mjere koje smo vidjeli tijekom COVID-a, samo ovaj put s još manje otpora i više kontrole.
Sljedeći put kada se proglasi “pandemija”? Neće izgledati kao prošli put. Bit će brže. I puno teže za zaustaviti.
Želite li živjeti u svijetu u kojem skupina neizabranih birokrata može ugasiti vaš život preko noći? Gdje oni odlučuju o vašem zdravlju, vašoj slobodi i budućnosti vaše obitelji, a vi ne možete učiniti ništa da ih zaustavite?
Jer upravo to ovaj sporazum omogućuje.
Pa ipak, vi i ja imamo priliku zaustaviti ih. Evo i zašto:
Ovo im nije bilo lako. Ni blizu.
Trebali su ovo finalizirati 2024. Pa opet krajem 2024. Pa opet prošle godine.
Svaki put su podbacili. Zašto?
Zbog vas.
Vaš pritisak ih je razotkrio. Vaši potpisi natjerali su države da odustanu. Pretvorili ste ono što su mislili da je “gotova stvar” u globalni problem.
Čak i sada, još uvijek postoje pukotine.
Neslaganja među državama.
Napetost oko završnog aneksa.
Vlade koje nisu sigurne koliko daleko ovo ide.
To znači samo jedno: ovo još NIJE zabetonirano.
Još uvijek postoji stvarna šansa da se ovo zaustavi.
Zato, potpišite sada i recite ministrici Ireni Hrstić: NE predajte naš suverenitet WHO-u.
Ono što se događa upravo sada je najopasnija faza od svih.
Iza zatvorenih vrata, daleko od kamera i naslovnica, vlade tiho odlučuju o svojim stavovima. Pozicije se utvrđuju. Vrši se pritisak…
I dok ministri ušetaju u tu dvoranu u Ženevi, većina odluka već će biti donesena.
Ako budete šutjeli, oni će pretpostaviti da se slažete.
Tako se to događa. Bez rasprave. Bez otpora. Bez upozorenja. Samo tiha objava: “postignut konsenzus, sporazum usvojen.”
Mirjana, pitam vas izravno.
Nakon svega za što smo se vi i ja zajedno borili. Nakon svakog potpisa, svake odgode koju ste iznudili, svaki put kad ste ih natjerali da počnu ispočetka.
Nećete stati sada. Ne kada ste ovoliko blizu pobjedi.
Ovo je trenutak u kojem se sve odlučuje.
Hvala vam na nepokolebljivoj podršci u ovoj borbi.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Trenutačno nisu uspjeli finalizirati najvažniji dio, ali pregovori se sada guraju naprijed ubrzanom žestinom.
Upravo sada, svjetske vlade, uključujući i našu u Zagrebu, tiho utvrđuju svoje pozicije uoči Svjetske zdravstvene skupštine, daleko od svjetla reflektora i javnosti.
Računaju na to da nećete znati. Da nećete reagirati. Da nećete uzvratiti.
Jednom kada se ovo usvoji… o tome se više ne raspravlja. Ne prepisuje se.
Nema povratka.
