Pakiram kofer i spremam se po posljednji put stati na prvu crtu bojišnice za zaustavljanje pandemijskog sporazuma SZO-a, piše Sebastian Lukomski.
Sjedim ovdje i pakiram se. Kofer je otvoren, košulje su posvuda. Još ih moram izglačati prije polaska.
I ne znam zašto, ali odjednom sam zastao.
Jer me pogodilo. Ovo bi moglo biti moje posljednje putovanje u Genevu u ovoj borbi.
Nakon svih ovih godina, svih putovanja, svih onih puta kada sam se vraćao stajati ispred zgrade UN-a, sjediti u tim dvoranama, pružati otpor ovom Sporazumu o pandemiji... ovo bi moglo biti ono zadnje.
Za samo nekoliko dana počinje Svjetska zdravstvena skupština i sve će se svesti na tu jednu dvoranu. Države utvrđuju svoje stavove. Pritisak raste iza zatvorenih vrata.
I stalno razmišljam o svemu što smo vidjeli. COVID…
Zatvaranja. Izolacija. Kontrola. I kako isti taj WHO, isti sustav, isti interesi vrijedni milijarde dolara sada pokušavaju trajno zacementirati tu moć.
Ovo nije teorija. Vidio sam to izbliza.
Ovaj vikend, dok se većina ljudi odmara, ja se pripremam za povratak.
Izravno na teren. Sastanci s delegacijama. Pritisak iznutra, izvana, svugdje gdje je važno. Jer kada su stvari ovako blizu kraja, upravo to može preokrenuti ishod.
Bez obzira na to koliko smo moj tim i ja umorni, spremni smo za borbu. Ali trebamo više sredstava upravo sada kako bismo pojačali pritisak.
Hoćete li donirati upravo sada? Pomozite financirati ovaj završni pohod na Genevu kako bismo se pojavili snažni, pokrili svaki front i učinili sve što je moguće da zaustavimo ovaj sporazum prije nego što bude proguran.
Idem na let. Hvala vam od sveg srca. Vidimo se tamo!
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Ovo je onaj dio zbog kojeg ne spavam noću.
Blizu su. Bliže nego ikad.
Ali vidio sam to vlastitim očima… nesuglasice, napetost, paniku u zadnji tren kako bi sve to održali na okupu. Ovo još nije gotova stvar.
I upravo zato su ovi sljedeći dani toliko važni.
