Zaustavite WHO u otimanju moći i ne dopustite da se Pandemijski ugovor pretvori u stvarnu vlast, piše Sebastian Lukomski.
Godinama su globalne elite inzistirale da je UN-ov Pandemijski ugovor “neizbježan.”
Govorili su iz Ženeve kao da je povijest već napisana — i kao da Vaša sloboda nije bitna.
Nisu bili u pravu.
Budući da ste Vi odbili šutjeti, njihova iluzija o konsenzusu se urušila. Zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država i Argentine su se povukle, a takozvani „neizbježni” rok iz 2024. godine propao je pod pritiskom javnosti.
To je bila Vaša pobjeda.
Ali oni nisu stali.
U svibnju 2025., Svjetska zdravstvena organizacija prekršila je vlastita pravila kako bi usvojila prazan, nedovršen sporazum — namjerno izostavljajući najopasniji dio: PABS aneks.
Sada, iza zatvorenih vrata, utrkuju se kako bi dovršili taj mehanizam koji nedostaje — dio koji teoriju pretvara u obvezujuću globalnu moć. Dakle, što je zapravo PABS aneks?
PABS aneks (Pathogen Access and Benefit-Sharing Annex) je mehanizam koji Pandemijski ugovor pretvara iz riječi na papiru u stvarnu moć.
On centralizira kontrolu nad uzorcima patogena i medicinskim podacima, omogućuje proglašavanje i produljenje „izvanrednih stanja” te dopušta da globalne odluke ponište nacionalne zakone, uz nultu demokratsku odgovornost.
Budimo jasni: ovdje se nikada nije radilo samo o virusu.
PABS aneks je alat koji omogućuje da izvanredne ovlasti postanu trajni sustavi.
On slabi nacionalni suverenitet, gura izabrane vlade u stranu i oduzima moć građanima, a sve to pod krinkom „tehničkog” jezika.
Ako PABS aneks bude odobren, neizabrani birokrat dobili bi goleme ovlasti da:
- Proglašavaju trajna „izvanredna stanja” koja nadilaze nacionalne zakone, roditeljski autoritet i vjerske slobode.
- Provode cenzuru liječnika, znanstvenika i građana putem prisilnog nadzora nad „dezinformacijama”.
- Centraliziraju kontrolu nad medicinskim podacima i kretanjem, uključujući pristup cjepivima i prekogranične odluke.
- Preusmjeravaju milijarde javnog novca u netransparentne globalne strukture bez ikakvog nadzora.
Tako tiranija iz godina COVID-a postaje trajni sustav. Ono što je nekoć nametnuto kao „privremeno”, sada se tiho unosi u zakon.
I kreću se brzo.
Pregovori se odvijaju sada, s jasnim ciljem konačnog odobrenja u svibnju 2026.
Jednom kada se to dogodi, građani su isključeni — a pritisak se tiho seli na nacionalne parlamente, gdje se dogovor tretira kao tehnički, neizbježan i gotov.
Računaju na iscrpljenost. Na šutnju. Na to da ljudi povjeruju kako je ova borba već izgubljena.
Ali već smo ih jednom natjerali na povlačenje — i možemo to učiniti opet.
Ovo nije trenutak da se prijetnjom upravlja.
Ovo je trenutak da se zaustavi to.
