Za samo nekoliko sati otvorit će se Svjetska skupština i ono što će se tamo dogoditi zauvijek bi moglo promijeniti naše živote, piše Sebastian Lukomski.
Sjedio sam u svojoj hotelskoj sobi u Genevi. Vani je još uvijek bio mrak.
Nisam mogao spavati. Nisam mogao isključiti misli. Stres, tjeskoba… sve što će se dogoditi u sljedećih nekoliko sati neprestano mi prolazi kroz glavu.
Stalno razmišljam o ovom sporazumu. O tome što bi on mogao značiti za vas i mene. Jednostavno sam morao uzeti laptop i napisati vam ovo.
Jer za samo nekoliko sati otvara se Svjetska zdravstvena skupština.
Delegati iz cijelog svijeta ući će u zgradu UN-a ovdje u Genevi i sve za što smo se borili proteklih nekoliko godina moglo bi ovisiti o tome što će se dogoditi danas.
Jučer smo moj tim i ja proveli cijeli dan vani pripremajući se. Postavljali smo balone za vizualni prikaz. Pripremali smo sve na trgu Place des Nations kako bi se oni, kada jutros stignu, suočili s istinom. Ne mogu je ignorirati.
Naši autobusi slobode su također ovdje. Tim je ovdje. Spremni smo. Upravo se spremam ponovno izaći tamo.
Ovaj trenutak je težak. Jer ako ovo prođe, otvaraju se vrata svemu onome što smo proživjeli tijekom COVID-a: Zatvaranja. Prisilne mjere. Kontrola nad vašim svakodnevnim životom.
I ovaj put bi to bilo koordiniranije, trajnije, podržano od strane iste SZO, istih neizabranih birokrata i istih interesa vrijednih milijarde dolara koji su profitirali dok ste vi plaćali cijenu.
Pa ipak, znam da se ovo još može preokrenuti. Jer vidio sam da se to događa. Prošle godine naš je plan upalio. Pojavili smo se, izvršili pritisak u pravom trenutku i poremetili ono što su oni smatrali gotovom stvari. Danas to radimo ponovno.
Ali naši su resursi napregnuti do kraja.
Ovo se događa na više frontova istovremeno: unutar zgrade, vani na trgu Place des Nations i na popratnim događanjima gdje se potiho utječe na odluke.
I upravo sada, u ovih nekoliko sati, prisutnost je sve. Pritisak je sve.
Uz vašu pomoć možemo se proširiti: dosegnuti više delegacija, pokriti više terena, jače pritisnuti tamo gdje se u stvarnom vremenu utječe na odluke.
To bi mogla biti presudna razlika između toga hoće li ovo biti progurano ili zaustavljeno.
Ovo je moja posljednja molba. Hoćete li se uključiti upravo sada i pomoći financirati ovaj završni napor kako bismo danas bili potpuno prisutni na svim frontovima i učinili sve što je moguće da zaustavimo ovaj sporazum prije nego što bude prekasno?
Hvala vam što ste uz mene u ovom odlučujućem trenutku.
Sebastian Lukomski
P.S. Upravo izlazim kroz vrata.
Još uvijek je mrak. Geneva je tiha.
Ali za samo nekoliko sati… ta će zgrada biti puna. Delegacije će ulaziti. Odluke će početi. Pritisak će biti posvuda.
Ja ću biti tamo sa svojim timom, pritiskati, razgovarati, boriti se za svaki milimetar.
Ali neću vam lagati… ovo je trenutak u kojem je sve napregnuto do krajnjih granica.
Pokrivamo koliko god možemo, unutar zgrade, vani na trgu, na popratnim događanjima…
Ali nismo još posvuda. Ne potpuno. Ne u mjeri u kojoj trebamo.
I to je ono što me upravo sada pogađa…
Što ako danas podbacimo, ne zato što nismo pokušali, nego zato što nismo imali sredstava da budemo svugdje gdje smo trebali biti?
Nakon svega što smo vi i ja učinili. Nakon godina borbe.
Doći ovako daleko i propustiti priliku zbog toga?
To ne mogu prihvatiti.
Molim vas… to je to. Uključite se odmah. Pomozite nam da se proširimo na svaki front u ovim završnim satima. Pomozite nam doći do više delegacija, izvršiti veći pritisak, biti prisutni tamo gdje je najvažnije.
Jer danas nije samo još jedan običan dan.
Ovo je dan kada se sve rješava.
I ako pritisnemo svime što imamo, upravo sada…
još uvijek možemo zaustaviti ovo.
