Što to EU skriva?
Neposredno prije početka pandemije korona virusa, u EU su marljivo provedene takozvane simulacije pripravnosti za pandemiju. Međutim, EU nerado otkriva javnosti točnu prirodu vježbi:
Primjerice, otkrivanje informacija o simulaciji “Plava orhideja” nedavno je odbijeno zbog zabrinutosti u javnom interesu u vezi s javnom sigurnošću. Kakav se tretman građana i njihovih temeljnih prava pripremao i priprema se u EU u sklopu takvih simulacija?
Već smo izvještavali o naizgled proročanskim simulacijama koje su provedene u EU neposredno prije početka pandemije koronavirusa:
Posebno zabrinjavajući primjer je vježba provedena u Grčkoj u listopadu 2019., koja je simulirala namjerno oslobađanje virusa. U vježbi su sudjelovali policija, civilna zaštita i agencije za provođenje zakona. Koje su se mjere raspravljale – i protiv koga? Agencija EU-a ECDC samo ukratko opisuje simulaciju u svom godišnjem izvješću ; međutim, navodi se da je poslužila kao osnova za priručnik o bioterorizmu koji su izradili ECDC i Europol.
Zastupnik u Europskom parlamentu iz Stranke slobode Gerald Hauser bori se za transparentnost i već je podnio zahtjev Komisiji da se detaljnije osvrne na mjere koje se provode, ali i na konkretnu razinu u kojoj su mjeri ograničenja temeljnih prava – na primjer u pogledu cenzure – riješena i testirana.
Vježba za prijetnje koje se stalno mijenjaju
Godišnje izvješće ECDC-a za 2019. godinu također uključuje sljedeći grafikon koji jasno ilustrira postupak za stalno nove rizike i zdravstvene krize: 
Svatko od koga se stalno očekuje katastrofa osjetit će je i pri najmanjoj anomaliji i spremno reagirati s punim arsenalom koji im je na raspolaganju. Upravo to odgovorni u državama članicama EU uvježbavaju ovim simulacijama – što otkrivanje točnog sadržaja javnosti čini još relevantnijim, jer su građani potencijalne žrtve svog oružja koje se koristi u slučaju pretpostavljene krize.
Dakle, ako je rad policije, civilne zaštite i agencija za provođenje zakona dio simulacije pandemije, koga odgovorni u EU smatraju “bioteroristima” koje treba procesuirati? Da budem iskren: Uključuju li to i građane koji žele jesti sladoled na klupi u parku bez FFP2 maske?
U kojoj je mjeri realistična procjena opasnosti koju predstavlja patogen fokus takvih simulacija? Igraju li ulogu građanska prava i proporcionalnost mjera ili je fokus više na najstrožim mogućim odgovorima na “prijetnje”? Mjere vezane uz korona virus izazivaju sumnje u to je li u prošlim vježbama prioritet bio dati ravnoteži koristi i štete. Jesu li iz godina s korona virusom naučene lekcije te jesu li sadašnje i buduće simulacije i testovi prilagođeni u skladu s tim?
Činjenica je: Način na koji se simulacije provode i komunikacija tijekom njih imat će trajan utjecaj na stvarne reakcije sudionika u slučaju proglašenja “pandemije”. Svaki građanin EU ima pravo znati kako će se s njim i njegovim pravima postupati.
EU odbija dati informacije o simulacijskoj igri “Plava orhideja”
Kontinuirana šutnja EU o ovom pitanju stoga je razlog za zabrinutost. „Kad je riječ o transparentnosti, Bruxelles to odmah koči!“, kritizira Hauser, član Stranke slobode (FDP). Vježba u Grčkoj nije jedina za koju nedostaju važne informacije: Prema EU komisiji i ECDC-u, simulacijska vježba EU-a „Plava orhideja“ održana je 8. veljače 2019. Navodno se odnosila na odgovor na unošenje slučaja plućne kuge u državu članicu EU-a. „Ali do danas Europska komisija i ECDC odbili su dati bilo kakve konkretne informacije o ovoj internoj vježbi pandemije“, kaže Hauser.
Frédéric Baldan, predani građanin EU-a, zatražio je pristup relevantnim dokumentima: U svom zahtjevu, na temelju Uredbe EU-a (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima, zatražio je sve administrativne dokumente koji se odnose na simulacijsku igru ”Plava orhideja”, uključujući e-poštu, izvješća, popise sudionika, prezentacije, preporuke i bilješke.
„Odgovor iz Bruxellesa: Nakon pregleda traženih dokumenata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001, sa žaljenjem vas obavještavam da vaš zahtjev ne može biti prihvaćen. Objavljivanje je odbijeno zbog zaštite javnog interesa u vezi s javnom sigurnošću“, osuđuje Gerald Hauser. Smatra to ismijavanjem: „Gdje je transparentnost koju EU traži od svih ostalih?“
Član Slobodarske stranke namjerava nastaviti s ovim: “Nastavit ćemo korak po korak dok se ne postigne potpuna transparentnost. Sve dok Bruxelles šuti, ostaje sumnja da se ovdje nešto skriva. Zato ću podnijeti zastupničko pitanje o ovom pitanju.”
Ovo uskraćivanje transparentnosti može ostaviti građane EU s mučnim osjećajem nakon godina pandemije korona virusa. Može li se netko još uvijek osjećati kao suveren kada se iza zatvorenih vrata pripremaju mjere koje bi potencijalno mogle značiti kraj nečije slobode?
