Faucijev vlastiti dnevnik stavlja ga u težak i nezgodan položaj.
Anthony Fauci je osobno procijenio smrtnost od koronavirusa na svega 0,2 do 0,3 posto, kako pokazuje njegov dnevnik. Samo nekoliko tjedana kasnije izjavio je pod prisegom pred Kongresom SAD-a da virus vjerojatno usmrćuje oko jedan posto zaraženih te da je deset puta opasniji od gripe. Zašto je svoje procjene toliko znatno povećao?
Dana 8. veljače 2020. Anthony Fauci telefonski je razgovarao s bivšim ravnateljem CDC-a Tomom Friedenom. Nakon razgovora Fauci je u svojim osobnim bilješkama zapisao da obojica smatraju kako je novi koronavirus, s obzirom na svoju prenosivost, usporediv s težim oblikom gripe. Prije svega, polazili su od pretpostavke da tada poznati broj slučajeva obuhvaća samo mali dio stvarnog broja infekcija. Nazivnik je, napisao je Fauci, znatno veći, pa je stopa smrtnosti među zaraženima „prije 0,2 do 0,3 posto nego 2,0 posto“.
Fauci je tako već rano znao da se dramatične stope smrtnosti iz Kine temelje na ozbiljno iskrivljenoj slici. Uglavnom su bili evidentirani teško oboljeli, dok su blage i asimptomatske infekcije u velikoj mjeri ostajale nezabilježene. Ako se bilježe samo oboljeli i umrli, a velik dio zaraženih ostane nepoznat, neizbježno se dobiva umjetno povećana stopa smrtnosti. Fauci je razumio taj problem. Čak ga je i zapisao. No time se nisu mogle opravdati prisilne mjere.
Fauci privately estimated COVID-19 death rate far lower than he gave Congress, diary shows https://t.co/BlfFMkaoXx
— DarrenUtd 🇺🇸 (@DarrenUtd) August 3, 2026
Od 0,3 posto pred Kongresom je odjednom postalo jedan posto
Samo mjesec dana kasnije Fauci je u javnosti govorio posve drukčije. Dana 11. ožujka 2020. pred Odborom za nadzor Zastupničkog doma SAD-a izjavio je da službeno navedena stopa smrtnosti iznosi oko tri posto. Uzimajući u obzir blage i asimptomatske infekcije, ona bi se vjerojatno smanjila na oko jedan posto. Time je virus, prema njegovim riječima, bio deset puta smrtonosniji od sezonske gripe. No jedan posto više je nego trostruko više od 0,3 posto i pet puta više od 0,2 posto.
Kod epidemije koja zahvaća cijelu zemlju ta razlika ne predstavlja tek nekoliko decimalnih mjesta u statistici, nego stotine tisuća pretpostavljenih smrtnih slučajeva više ili manje. Upravo su takve brojke odlučivale o tome hoće li stanovništvo očekivati ozbiljan zdravstveni problem ili neposredno nadolazeću katastrofu. Znanstvenik, naravno, može promijeniti svoju procjenu. No tada mora objasniti koji su novi podaci doveli do te promjene. Fauci to nije učinio. Pred Kongresom nije spomenuo svoju znatno nižu procjenu iz veljače niti je objasnio zašto ju je odbacio. Umjesto toga iznio je jednostavnu formulaciju koja se potom proširila svijetom kroz informativne emisije, nastupe vlada i alarmantne medijske naslove: deset puta smrtonosniji od gripe.
To je preuveličavanje omogućilo uvođenje prisilnih mjera
Ta je izjava dana upravo u vrijeme kada su vlade pripremale stanovništvo za ograničenja kretanja, zatvaranje škola i obustavu javnog života. Takve mjere teško bi se mogle provesti uz stopu smrtnosti od 0,2 do 0,3 posto, ali uz jedan do tri posto već bi bile mnogo lakše opravdive. Faucijeva riječ imala je veliku težinu. Tadašnji ravnatelj NIAID-a bio je zaštitno lice američke politike vezane uz pandemiju koronavirusa i jedan od najcitiranijih autoriteta u svijetu.
Interno zabilježena stopa od 0,2 do 0,3 posto ni tada ne bi činila bolest COVID-19 bezopasnom, ali bi predstavljala posve drukčiju sliku rizika od one koja je javno prikazivana s procjenom od jedan do tri posto. Od respiratorne bolesti slične gripi, koja je osobito ozbiljna za određene rizične skupine, u političkoj je komunikaciji stvorena slika sveprisutne smrtonosne prijetnje. Viša brojka izazvala je strah, a strah je stvorio potporu bez koje mnoge kasnije mjere vjerojatno ne bi bilo moguće provesti.
Epidemiolog Harvey Risch zato govori o „golemoj oholosti i toksičnom paternalizmu“ u javnom zdravstvu. Fauci je javno širio strah, dok je privatno bilježio znatno nižu stopu smrtnosti. Rischov zaključak je oštar, ali logičan: da je Fauci otvoreno iznio ono što je interno smatrao vjerojatnim, društvena reakcija možda bi bila znatno umjerenija.
Više od 110 puta: Fauci je odbio odgovoriti
Fauci je potom imao priliku objasniti tu proturječnost. U srpnju 2026. pozvan je pred nadležni odbor Senata, nakon što je njegov predsjednik Rand Paul objavio više od 1.100 stranica Faucijevih osobnih bilježaka. No čovjek koji je tijekom pandemije milijunima ljudi s velikom sigurnošću govorio što trebaju činiti, a što izbjegavati, odjednom nije želio govoriti o vlastitom postupanju. Više od 110 puta pozvao se na Peti amandman Ustava SAD-a, odnosno na ustavno pravo da ne mora svjedočiti protiv samoga sebe. To pravo mu pripada. No ono ne umanjuje političku težinu cijelog događaja.
Godinama je Fauci bio prikazivan kao glas znanosti, dok su kritičari odbacivani kao neodgovorni zanesenjaci, a drukčije procjene omalovažavane i diskreditirane. Kada su njegove vlastite bilješke postale javno dostupne, komunikacija koja se predstavljala kao potpuno transparentna završila je dosljednom šutnjom. Njegovi branitelji govore o politički motiviranom progonu. No nijedan politički motiv ne može ukloniti zapis od 8. veljače iz Faucijeva dnevnika. Nijedna kritika Randa Paula ne objašnjava zašto je Fauci privatno smatrao vjerojatnom stopu smrtnosti od 0,2 do 0,3 posto, a ubrzo potom javno govorio o jedan do tri posto. Isto tako, nijedno pozivanje na političke interese ne daje odgovor na pitanje zašto Kongres nije bio upoznat s tom nižom procjenom.
Interno sumnje, javno sigurnost
Pitanje stope smrtnosti uklapa se u širi obrazac. Faucijeve bilješke i interne poruke više uključenih znanstvenika pokazuju da početkom veljače 2020. podrijetlo virusa nipošto nije bilo razjašnjeno. Na telefonskoj konferenciji iz koje je kasnije proizašao utjecajni rad „Proximal Origin“ samo je manjina sudionika smatrala prirodno podrijetlo već tada uvjerljivo dokazanim. Većina znanstvenika uočila je neuobičajena obilježja virusa te je barem mogućnost povezanosti s laboratorijem smatrala vjerodostojnom.
Nedugo zatim prirodno podrijetlo javno je predstavljeno sa sigurnošću koja, prema internim raspravama, očito nije postojala. Hipoteza o laboratorijskom podrijetlu proglašena je teorijom zavjere, iako su je vodeći znanstvenici prethodno ozbiljno razmatrali zbog brojnih obilježja samog virusa. Ponovno se pojavljuje isti obrazac: iza zatvorenih vrata postojale su sumnje i otvorena pitanja, dok se pred kamerama nastupalo s navodno potpunom sigurnošću i moralnom nadmoći.
Isto se odnosi i na komunikaciju o cjepivima. Bivši ravnatelj CDC-a Robert Redfield u međuvremenu je otvoreno izjavio da cjepiva nikada nisu sprječavala zarazu. To je, zapravo, već mnogo ranije bilo uglavnom poznato. Tvrdnja da se djeca moraju cijepiti kako ne bi zarazila svoju baku bila je netočna. Unatoč tome, upravo se ta tvrdnja godinama koristila kako bi se na ljude vršio moralni pritisak te opravdavale opsežne prisilne mjere i obvezno cijepljenje.
August 13, 2022: we cannot admit that the shots don't work because that would undermine our policy to force people to get them. pic.twitter.com/9MrU7EKsWo
— Jeffrey A Tucker (@jeffreytucker) July 31, 2026
Nije se radilo samo o pogrešnoj procjeni
Sporno nije to što su nadležna tijela na početku pojave nove bolesti morala raditi s nesigurnim podacima. Sporno je to što je ta nesigurnost bila skrivena od javnosti, dok su se istodobno iznosile brojke s razinom sigurnosti koja, prema ovom tekstu, nije postojala. Interno se računalo, preispitivalo i raspravljalo. U javnosti je Fauci nastupao kao da je svako ključno pitanje već riješeno, a svako drukčije mišljenje predstavljalo napad na samu znanost.
Takav je pristup, prema tekstu, imao stvarne i vrlo negativne posljedice. Škole su bile zatvorene, djeca izolirana, mnogi su ostali bez sredstava za život, bolesnici su bili odvojeni od svojih obitelji, a milijuni ljudi živjeli su u strahu. Liječnici i istraživači koji su iznosili kritička stajališta izgubili su radna mjesta, javni doseg ili ugled. Mnogi su ljudi pretrpjeli ozbiljne nuspojave nakon cijepljenja, a koliko je osoba umrlo kao posljedica masovne primjene tih eksperimentalnih cjepiva, prema tekstu, i danas je teško utvrditi. Sve je to bilo opravdavano brojkama i tvrdnjama koje, u svjetlu Faucijevih osobnih bilježaka, dobivaju posve drukčije značenje.
Anthony Fauci je već početkom veljače 2020. znao da je stvarna stopa smrtnosti od bolesti COVID-19 vjerojatno znatno niža od dramatičnih brojki koje su tada kružile u javnosti. Mjesec dana kasnije pred Kongresom je iznio drukčiju procjenu. Danas odbija dati objašnjenje. To nije zatvoreno poglavlje niti beznačajna rasprava o postocima. Riječ je o pitanju jesu li najutjecajniji zdravstveni dužnosnici u svijetu svjesno usmjeravali javnost koristeći dramatičnije procjene te jesu li pritom vjerovali da za to nikada neće morati snositi odgovornost.
