SZO je održala još jednu simulacijsku igru pandemije – je li sljedeći „događaj“ neizbježan?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ponovno je simulirala globalnu pandemiju vježbom “Polaris”. Pozadina ovog puta su „mamutske boginje“ – patogen koji se odmrznuo iz permafrosta zbog navodnih klimatskih promjena.
Iza prividne zaštite čovječanstva kriju se pitanja: Priprema li se WHO za stvarnu prijetnju ili koristi strah od nove krize kako bi proširio svoju moć? Pandemijske vježbe poput “Događaja 201” prije korone izazivaju sumnje u transparentnost.
Njemački mediji ( FR , Merkur , TZ , Kreiszeitung …) sada lažno tvrde da se vježba održala tek početkom svibnja. To proturječi službenim informacijama WHO-a i pokazuje lošu kvalitetu istraživanja u mainstream medijima na njemačkom jeziku, gdje nitko više ne provjerava originalne izvore i ljudi slijepo kopiraju jedni od drugih ili preuzimaju tekstove od agencija.
Od 2. do 3. travnja WHO je proveo vježbu „Polaris“ u kojoj je sudjelovalo više od 15 zemalja, 350 „stručnjaka“ i brojne zdravstvene vlasti. Scenarij: Izmišljeni virus, “mamutske boginje”, oslobađa se otapanjem permafrosta i prijeti svijetu. Cilj je bio testirati globalnu koordinaciju – od distribucije cjepiva do komunikacije.
Prema riječima glavnog direktora WHO-a Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, „Polaris“ je pokazao da se nijedna zemlja ne može sama nositi s pandemijom. Mike Ryan, stručnjak za hitne slučajeve WHO-a, pohvalio je vježbu kao dokaz mogućeg „jedinstva“.
Rezultati vježbe: Virus je obuzdano suzbijen, međunarodna suradnja je uspjela. Ali detaljniji pogled otkriva slabosti. Različite nacionalne strategije – poput zatvaranja granica nasuprot otvorenim granicama – i simulirane dezinformacije otežale su koordinaciju. To se vjerojatno odnosi na rad na objektivnom istraživanju slobodnih medija, koji, kao što je poznato, predstavljaju veliku prijetnju globalističkim krugovima.
Prema izvješćima Al Jazeere, siromašnije zemlje su posebno bile u nepovoljnom položaju u odgovoru na virus i njegovom suzbijanju, što odražava stvarne nejednakosti. Lancet kritizira činjenicu da je globalna zdravstvena infrastruktura, posebno u Africi i jugoistočnoj Aziji, i dalje neadekvatna.
Cilj je ovdje očito istaknuti da zapadna farmaceutska industrija nema osobito dobar položaj u Africi. Ipak, sustav slavi “Polaris” kao uspjeh.
Vježba podsjeća na prethodne simulacije pandemije, poput “Događaja 201” u listopadu 2019., koju su organizirali Sveučilište Johns Hopkins, Svjetski ekonomski forum i Zaklada Billa i Melinde Gates. Nekoliko mjeseci kasnije, izbila je korona – slučajnost?
„Događaj 201“ simulirao je epidemiju sličnu koroni i testirao globalne odgovore. Kritičari pitaju: Zašto takve vježbe često slijede nakon stvarnih kriza? Je li WHO doista samo pripremljen ili se krize namjerno koriste za centralizaciju kontrole?
“Polaris” je više od same mjere opreza. WHO traži masovno proširenje svojih ovlasti – kroz reviziju Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) i planiranog pandemijskog sporazuma. Međunarodne zdravstvene uredbe (IHR), uvedene 2005. godine, reguliraju odgovor na zdravstvene izvanredne situacije.
Nove promjene usvojene 2024. proširuju ovlasti WHO-a, na primjer u proglašavanju izvanrednih stanja ili koordinaciji mjera. Sporazum o pandemiji, koji bi trebao biti finaliziran 2025. godine, ima za cilj stvaranje globalnih pravila za distribuciju cjepiva, dijeljenje podataka i upravljanje krizama.
Kritičari poput prof. DDr. Martin Haditsch, dr. Maria Hubmer-Mogg ili politički pioniri mag. Gerald Hauser, zastupnik u Europskom parlamentu i Doz. Dr. Hannes Strasser upozorava: Ovi ugovori mogli bi potkopati nacionalni suverenitet diktirajući kako bi zemlje trebale reagirati na pandemije. WHO bi postao globalni zdravstveni autoritet s dalekosežnim prisilnim ovlastima.
Paralele s Coronom su očite. U to vrijeme, karantene, obavezno cijepljenje i ograničenja putovanja doveli su do masovnog kršenja temeljnih prava. „Polaris“ stvara nacrt za još strože upravljanje: centraliziranu kontrolu, obvezujuće specifikacije, manje prostora za manevriranje za nacionalne vlade. Zatim postoji izbor scenarija: virus iz permafrosta zvuči egzotično. Prema znanstvenicima, opasnost je stvarna, ali ju je teško procijeniti. Koristi li WHO strah od “zombi virusa” za promicanje svoje agende?
BBC izvještava da je “Polaris” također simulirao dezinformacije kao izazov. Ali tko odlučuje što je dezinformacija? Tijekom krize s korona virusom, WHO je kritičare nazvao “teoretičarima zavjere”, iako su mnoge sumnje – na primjer o podrijetlu virusa – kasnije potvrđene. Institucija koja definira istinu dok istovremeno teži globalnoj moći predstavlja rizik za demokratske slobode.
Prave namjere WHO-a iza takvih pandemičnih događaja ostaju upitne. Umjesto jačanja nacionalnog suvereniteta i stvaranja otpornosti kroz raznolikost, čini se da organizacija radi na novom svjetskom poretku u kojem ona postavlja pravila. Građani bi trebali ostati oprezni: pandemija ne smije biti izgovor za odricanje od slobode i samoodređenja. Povijest pokazuje da se prevencija može brzo pretvoriti u kontrolu.
Usput: Nitko neće moći konačno objasniti zašto bi tisućljećima star životinjski virus, koji je navodno tada zarazio mamute, trebao biti kompatibilan s ljudima. Ako bi došlo do takve epidemije, bilo bi prikladnije ovaj put odmah istražiti virusne laboratorije dr. Faucija ili njegovih nasljednika kako bi se vidjelo tko je mogao razviti nešto slično.
