UN je cijeli jučerašnji dan proveo posvećujući se sporazumu o pandemiji i njegovim amandmanima, tražeći novac za odgovor na pandemiju.
Jučerašnji dan u sjedištu UN-a bio je uglavnom posvećen svemu što se tiče pandemija i sporazuma o pandemijama, koji je doduše već načelno odobren, ali bez priloga o dijeljenju patogena (PABS).
Upravo je to bilo tema jučerašnjeg zasjedanja Opće skupštine.
Pandemija covida jest završila, ali međunarodna politika u području pandemija, naprotiv, nastavlja se širiti.
Na dnevnom redu bila su i dodatna sredstva za pripremu za pandemiju, proširenje pristupa „Jedno zdravlje“ te napredak u kontroverznom međunarodnom sustavu razmjene patogena i koristi proizašlih iz njih – PABS.
Na kraju je ipak došlo do značajnog neuspjeha: države članice nisu se uspjele dogovoriti o planiranoj političkoj deklaraciji o pandemijama.
Američka liječnica i dugogodišnja kritičarka pandemijske politike WHO-a Meryl Nass pratila je sastanak i dokumentirala raspravu.
Prema njezinoj analizi, sastanak je pokazao koliko bi se međunarodna pandemijska infrastruktura trebala dodatno razvijati unatoč završetku pandemije. Istodobno je primijetila koliki otpor postoji među državama.
Jedna od glavnih tema bila je PABS – Pristup patogenima i dijeljenje koristi. Sustav ima za cilj regulirati način na koji se patogeni ili njihove genetske informacije međunarodno dijele te kako se distribuiraju cjepiva, lijekovi i drugi proizvodi.
Prema Nass, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus pozvao je na završetak još uvijek otvorenih pregovora. PABS je jedan od središnjih – dosad nedovršenih – dijelova međunarodne pandemijske arhitekture.
Ali SAD je tome stajao na putu. Prema Nass, američka predstavnica Erica Schwartz objasnila je da svaka zemlja mora imati dovoljne kapacitete za otkrivanje i odgovor na zarazne bolesti.
I dalje ne postoji suglasnost o sustavu PABS; Washington ne podržava trenutačne prijedloge.
Prigovori su stigli i iz nekih zemalja Europske unije, uključujući pitanja prijenosa tehnologije i financiranja.
Ono što je odobreno u planiranoj političkoj deklaraciji posebno je eksplozivno.
Osim povećanih ulaganja u pripremu za pandemiju, boljih kapaciteta laboratorijskih ustanova i šireg pristupa lijekovima i cjepivima, trebale bi se poduzeti i mjere protiv oklijevanja pri cijepljenju i zdravstvenih dezinformacija.
To na međunarodnom dnevnom redu ostavlja jedno od najkontroverznijih pitanja iz razdoblja covida: Tko će ubuduće odlučivati koje će se izjave o zdravstvenoj politici smatrati „dezinformacijama“? I kakve posljedice iz toga proizlaze?
Pristup „Jedno zdravlje“ ponovno je imao važnu ulogu. Taj koncept zdravlje ljudi, životinja i okoliša smatra međusobno povezanim te stoga ima za cilj bolje povezati zdravstvo, poljoprivredu i politiku zaštite okoliša.
Kritičari poput Nass već godinama upozoravaju da bi se u okviru tog vrlo širokog pristupa sve veći broj područja društva mogao uključiti u međunarodnu zdravstvenu i kriznu politiku.
Stoga su ključne vijesti iz New Yorka podijeljene u dva dijela.
S jedne strane, međunarodna pandemijska infrastruktura gura se naprijed: više priprema, više financiranja, PABS, „Jedno zdravlje“ i mjere protiv takozvanih dezinformacija.
S druge strane, Opća skupština UN-a pokazala je da se ta agenda nikako ne provodi bez otpora. Neke države odbile su postići konsenzus o zajedničkoj deklaraciji.
To je značajno. Pet godina nakon Covida međunarodna scena više nije samo usmjerena na pouke iz prošle pandemije.
Riječ je o tome koje bi strukture, financijski mehanizmi i informacijska pravila trebali biti uvedeni za sljedeću globalnu zdravstvenu krizu i tko će o njima odlučivati.
