UN je usvojio novu deklaraciju o pripravnosti za pandemiju s 153:3 glasova, a naša vlada je također među poslušnicima

UN je usvojio novu deklaraciju o pripravnosti za pandemiju s 153:3 glasova, a naša vlada je također među poslušnicima

Advertisements

UN je usvojio novu deklaraciju o pripravnosti za pandemiju s 153:3 glasova, a naša vlada je također među poslušnicima.

Advertisements

Hoće li događaj koji će dovesti do uvođenja globalne digitalne diktature biti zdravstvena ili kibernetička pandemija? To su pitanja na koja je i dalje vrlo teško odgovoriti.

Mnoge su indicije još prije tjedan dana upućivale na ovo drugo, međutim, događaji posljednjih dana upućuju na to da bi prije moglo biti riječ o „plandemiji 2.0“.

Sve smo te indicije posljednjih nekoliko dana iznijeli u različitim člancima.

U njima, međutim, nećete pronaći ovu novu informaciju, koju smo otkrili tek nakon snimanja spomenute emisije, no ona izvrsno nadopunjuje sve prethodne informacije.

Priprema li se, dakle, „plandemija 2.0“ pod vodstvom WHO-a i UN-a? Ako sve informacije sagledate zajedno, čini se da je to vrlo vjerojatno.

Naše političare trebali bismo pitati: Zašto se nismo pridružili onim trima zemljama koje se nisu pridružile toj izjavi ili barem onim dvjema koje su bile suzdržane?

Opća skupština UN-a u utorak je izglasala još jednu neobvezujuću „političku deklaraciju“ o prevenciji pandemije, pripravnosti i odgovoru na pandemiju, s nedvosmislenim omjerom glasova 153:3.

Jedine zemlje koje su glasovale protiv bile su Sjedinjene Američke Države, Izrael i Argentina. Novi Zeland i Paragvaj bili su suzdržani.

Prema UN News, deklaracija poziva na snažniju međunarodnu suradnju u području pripravnosti za pandemije i pozdravlja kontroverzni Sporazum Svjetske zdravstvene organizacije o pandemijama, usvojen u svibnju 2025.

Sporazum o pandemijama, međutim, još nije stupio na snagu jer se čeka odobrenje njegova priloga o dijeljenju patogena (PABS).

Deklaracija je službeno neobvezujuća, što znači da sama po sebi WHO-u ne daje pravnu ovlast za uvođenje lockdowna, obveznog cijepljenja ili drugih javnozdravstvenih ograničenja.

Advertisements

Međutim, ona je u biti svojevrsni bianco ček za to da se WHO nakon predstojećeg usvajanja Sporazuma o pandemijama – uključujući prilog PABS – tako i postavi.

Ogromna većina glasova otvara ozbiljno političko pitanje: Koliki bi utjecaj međunarodne zdravstvene birokracije trebale imati na odluke suverenih država?

Čini se da su se u većini zemalja vlade već složile s time da će u slučaju pandemije prenijeti nemali dio svojih ovlasti na WHO. I to bez obzira na to pripadaju li kolektivnom Zapadu ili globalnom Jugu.

Što, između ostalog, zahtijeva ova rezolucija, za koju je glasovale i hrvatska vlada?

  • ubrzano cijepljenje u roku od 100 dana od proglašenja pandemije

  • upravljanje infodemijom radi rješavanja takozvanih „zdravstvenih dezinformacija“

  • prošireni globalni nadzor

  • sveobuhvatan odgovor cijelog društva na pandemiju

  • međunarodno dijeljenje patogena i bioloških materijala

  • borbu protiv oklijevanja prema cijepljenju

Advertisements

Jasno je da će one vlade koje su u UN-u pristale na nadmoć WHO-a sljedećeg mjeseca na skupštini WHO-a pristati i na prilog Sporazuma o pandemijama (PABS).

Međutim, SAD i Argentina nisu članice WHO-a, pa neće sudjelovati u glasovanju. A preostale tri zemlje koje su glasovale protiv ili bile suzdržane očito neće biti prepreka (potrebna je dvotrećinska većina).

Sada bi oni među vama koji se s takvim pristupom ne slažu trebali reagirati. Zasipajte e-poštom političare koji su se protivili toj politici.

I oni su odgovorni za to što smo glasovali za. To se ne odnosi na političare stranke ANO, jer je takav njihov stav očekivan. Međutim, oba manja partnera kritizirala su politiku ANO-a prema covidu, a sada šute.

A hrvatska vlada ima još više putra na glavi jer se godinama igra buntovnika, a kada dođe slična rezolucija, glasuje za nju.

Sljedećeg mjeseca dovršavat će se prilog Sporazuma o pandemijama, koji bi potom već kao cjelina trebao biti spreman za ratifikaciju.

To znači da će ga tijekom sljedećih mjeseci pojedine zemlje odobravati na parlamentarnoj, predsjedničkoj ili vladinoj razini (postupak se razlikuje od zemlje do zemlje).

Tako bi mogao stupiti na snagu već negdje sredinom 2027. godine.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements