WHO provodi simulaciju pandemije pod nazivom, “Vježba Polaris II”.
U rastućoj multinacionalnoj simulaciji epidemije koju provodi WHO sudjeluje 26 zemalja, 600 stručnjaka za hitne slučajeve i više od 25 globalnih zdravstvenih agencija i mreža za odgovor.
Prošlog mjeseca, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) provela je dvodnevnu simulaciju pandemije, okupivši 26 zemalja i teritorija, 600 stručnjaka za zdravstvene hitne situacije i više od 25 međunarodnih partnera.
Ovaj korak predstavlja značajno produbljivanje globalnih sustava koordinacije pandemije i kontrole u hitnim slučajevima pod vodstvom WHO-a te dodatno učvršćuje multinacionalno upravljanje epidemijama, prekograničnu koordinaciju politika i centralizirane strukture upravljanja zdravstvom.
Prema priopćenju za javnost WHO-a :
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) završila je vježbu Polaris II, dvodnevnu simulacijsku vježbu visoke razine temeljenu na izbijanju izmišljene nove bakterije koja se širi globalnim putem. Vježba je okupila 26 zemalja i teritorija, 600 stručnjaka za hitne slučajeve u javnom zdravstvu i preko 25 partnera. Vježba, održana 22. i 23. travnja, omogućila je zemljama da testiraju svoju spremnost za pandemije i druge velike hitne slučajeve u javnom zdravstvu, uključujući aktiviranje svojih struktura za hitne slučajeve, protok informacija i koordinaciju među sobom, s partnerima i sa WHO-om.
Ovdje možete kontaktirati WHO kako biste izrazili svoje protivljenje neizabranim stranim organizacijama koje orkestriraju buduće pandemije. 
WHO je proveo Polaris I u travnju 2025., koji se usredotočio na izmišljeni virus.
Međutim, Polaris II „zabilježio je sudjelovanje većeg broja zemalja i suradnju putem novih mreža poput nedavno pokrenute Mreže lidera u zdravstvenim krizama za Afriku i istočni Mediteran“.
Obje vježbe imale su za cilj poboljšati „koordinaciju unutar osoblja za hitne slučajeve“ „simuliranjem širenja opasnog patogena u realnim uvjetima“.
U najnovijoj vježbi uvježbavana je koordinirana multinacionalna podrška za izgradnju kapaciteta i tehničko raspoređivanje više od 25 globalnih, regionalnih i nacionalnih zdravstvenih agencija i mreža za hitne intervencije.
Vježba je također pružila priliku za uvježbavanje koordiniranog pružanja tehničke stručnosti i dodatne podrške zemljama od strane više od 25 nacionalnih, regionalnih i globalnih zdravstvenih agencija i organizacija, uključujući Afričke centre za kontrolu i prevenciju bolesti, Međunarodnu federaciju društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Liječnike bez granica, Institut Robert Koch, UK-Med, UNICEF i mreže za hitne slučajeve poput Globalne mreže za uzbunjivanje i odgovor na epidemije, Inicijative timova hitne medicinske pomoći, Standby Partners i Međunarodnog udruženja nacionalnih instituta za javno zdravstvo.
Vježba Polaris II dio je HorizonX-a, višegodišnjeg programa simulacijskih vježbi WHO-a za orkestriranje hitnih slučajeva tijekom zoonoza.
Neposredno prije početka pandemije COVID-19, WHO je sudjelovao u Događaju 201, simuliranoj vježbi pandemije koju je proveo Johns Hopkins, a koja je simulirala izbijanje novog korona virusa.
Tijekom COVID-19, WHO se brzo transformirao iz savjetodavnog tijela u središnji motor globalne pandemijske politike – oblikujući nadzor, proglašenje izvanrednih stanja, okvire za karantene i distribuciju cjepiva – što njegovu rastuću simulaciju Polaris II i buduće pandemijske sustave čini posebno zabrinjavajućim za kritičare koji organizaciju vide kao instituciju koja postupno konsolidira međunarodnu kontrolu epidemija.
Nadalje, Pododbor američkog Kongresa za pandemiju korona virusa zaključio je da je odgovor WHO-a na COVID-19 bio “potpuni neuspjeh”. Odbor je optužio organizaciju da je podredila svoje međunarodne obveze u području javnog zdravstva utjecaju Kineske komunističke partije, dala prednost kineskim političkim interesima nad globalnom transparentnošću i zalagala se za nove ovlasti u ugovorima o pandemiji koje bi mogle dodatno ugroziti suverenitet SAD-a.
Za kritičare, ovo otkriće čini WHO-ov rastući sustav simulacije hitnih situacija Polaris II i multinacionalnog odgovora posebno alarmantnim, jer stavlja rastući globalni autoritet za koordinaciju epidemija u ruke organizacije za koju je Kongres zaključio da je prethodno zakazala pod vanjskim političkim pritiskom i da bi mogla tražiti širu međunarodnu kontrolu.
Polaris II signalizira da ista neizabrana globalna institucija koju je Kongres osudio zbog katastrofalnih propusta tijekom ere COVID-a ne povlači se iz ovlasti za pandemiju, već umjesto toga proširuje trajne multinacionalne vježbe za slučaj epidemije, sustave praćenja i koordinacije u hitnim slučajevima, za koje kritičari upozoravaju da bi mogli dodatno učvrstiti kontrolu WHO-a nad budućim globalnim zdravstvenim krizama.
