- Epoha Portal
- Pixabay
Novo istraživanje Sveučilišta u Turkuu u Finskoj pokazuje da vrijeme provedeno u prirodi pomaže ljudima da prepoznaju što im je uistinu važno u životu te da povećaju samo-prihvaćanje, osobni razvoj i osjećaj svrhe u životu.
U multimetodskoj studiji, 158 finskih sudionika ispunilo je upitnik, a 20 ih je sudjelovalo u radionicama kreativnog pisanja. Svi sudionici bili su iz Turkua, grada srednje veličine na jugozapadnoj obali Finske. Cilj studije bio je ispitati kako priroda utječe na dugoročnu i na vrijednostima utemeljenu dobrobit, poznatu kao eudaimonička dobrobit.
„Željeli smo ispitati kako priroda podržava samo-prihvaćanje, našu svrhu u životu, pozitivne i zdrave međuljudske odnose, autonomiju, osobni rast i upravljanje životom. Eudaimonijsko blagostanje razlikuje se od hedonizma: dok se hedonizam usredotočuje na kratkoročne užitke, eudaimonija proučava dublje i dugoročnije blagostanje“, objašnjava Joha Järekari, doktorantica na Sveučilištu u Turkuu.
Istraživanje je usporedilo mlade sudionike u dobi od 15 do 24 godine i one starije od 60 godina. Iako su postojale razlike u načinu i mjestu provođenja vremena u prirodi, obje skupine dijelile su važna zajednička iskustva.
Povratak prirodi djelovao je poput povratka kući nakon dugog lutanja umornih putnika i pružio ljudima prigodu da osjete da smo svi mi sastavni dio prirode od čega ne smijemo bježati. Priroda je naša najveća utjeha, jer kada nas ona primi u svoje krilo, mi smo napokon svoji na svome, mi smo napokon kod kuće. Priroda nas svojom iscjeljujućom energijom vraća našem pravom Izvoru, našem iskonu.
Stariji sudionici naglasili su važnost međugeneracijskih veza, provođenja vremena u prirodi s unucima i bez tehnoloških uređaja. Priroda je bila mjesto aktivnosti i autonomije, a duhovnost je bila prisutnija nego među mlađim sudionicima.
Mladi sudionici tražili su samoću i vrijeme za sebe, gdje su mogli izraziti svoje osjećaje i uživati u mentalnom i fizičkom blagostanju. Priroda im je također omogućila da budu tiho prisutni s drugima, bez potrebe za ikakvim razgovorom.
Sudionici su se osjećali utješeno zbog trajnosti prirode, čak i usprkos brzim promjenama u okolišu. Osjećali su da priroda daje dublji smisao njihovim životima zbog njezina kontinuiteta i stalnog obnavljanja iliti ponovnog rađanja. Osjećali su smirenost zbog osjećaja povezanosti s prirodom i osvješćivanja kako smo svi mi sastavni dio prirode te se zbog toga nemamo čega bojati.
Strah dolazi onda kada se čovjek odvoji od prirode, a unutarnji mir nam se vraća kada se vratimo prirodi. U svakom slučaju, ova finska studija otkrila je kako vrijeme provedeno u prirodi doprinosi našem sveopćem psiho-fizičkom zdravlju te znatno intenzivira naše psihičko blagostanje, a tijelo je usko povezano s umom, stoga je važno postići ravnotežu, a svemu tome priroda uvelike pomaže.
Međutim, vidljivi učinci „eko-krize“ umanjili su taj osjećaj, posebno među mlađim ljudima koji su osjećali da su dio problema. Mogućnost gubitka prirodnih mjesta negativno je utjecala na njihov osjećaj svrhe u životu.
„Povezanost s prirodom važna je na razini identiteta i često oblikuje naše živote na načine koje je teško razumjeti bez dubljeg istraživanja“, ističe Joha Järekari.
Istraživači naglašavaju da rezultati imaju implikacije i za javnu politiku:
„Važno je potaknuti javnu raspravu o važnosti prirode za ljude, što bi trebalo uzeti u obzir i prilikom donošenja odluka, na primjer u urbanističkom planiranju, gdje priroda često mora ustupiti mjesto zgradama“, dodaje Salla Eilola, postdoktorantica na Sveučilištu u Turkuu.
Studija je objavljena u časopisu People and Nature, a Järekari radi na svojoj doktorskoj disertaciji uz financijsku potporu Zaklade Maj i Tor Nessling . Rad je napisala u koautorstvu s izvanrednom profesoricom Norom Fagerholm, postdoktorandicom Sallom Eilolom i istraživačem Wesom Arkiejem, a model radionice kreativnog pisanja razvijen je u suradnji s učiteljicom kreativnog pisanja Niinom Aho i istraživačicom i umjetnicom Satu Suvanto.
Izvor: Sveučičište u Turkuu
