Sljedećeg tjedna odlučuje se o vašim zdravstvenim slobodama, piše Sebastian Lukomski.
Moram vam reći nešto o čemu razmišljam cijeli dan.
Bliže smo nego ikada prije. I to me užasava.
Ne zato što gubimo. Nego zato što je ovo točno onaj trenutak u kojem ljudi utihnu.
Pandemijski sporazum WHO-a nalazi se u svom najkritičnijem trenutku. Sada je biti ili ne biti!
Za samo nekoliko dana, ministrica zdravstva Irena Hrstić sjedit će u toj dvorani u Ženevi i odlučivati o onome što slijedi.
Nakon svega za što smo se vi i ja borili, moglo bi se svesti na taj trenutak.
I vi i ja znamo kako taj sustav izgleda kada ima moć. Proživjeli smo to.
Lockdowni. Mandati. Zatvorene crkve. Razdvojene obitelji.
A ovaj je sporazum osmišljen da sljedeći put sve bude brže. Koordiniranije. Mnogo teže za oduprijeti se.
Želite li živjeti u svijetu u kojem skupina neizabranih birokrata može ugasiti vaš život preko noći? Gdje oni odlučuju o vašem zdravlju, vašoj slobodi i budućnosti vaše obitelji, a vi ne možete učiniti ništa da ih zaustavite?
Jer upravo to ovaj sporazum omogućuje.
Pa ipak, evo što oni ne žele da znate.
Ovo im nije bilo lako. Ni blizu.
Pregovori su se otegli na više od tri godine. Države se nisu slagale. Rokovi su propali. Čak i u ovoj završnoj fazi… muče se kako bi taj posljednji dio prebacili preko ciljne crte.
Nisu očekivali ovakav otpor. Nisu očekivali vas.
Čak ni sada nisu potpuno usklađeni. Još uvijek postoje sumnje. Još uvijek postoje pukotine. Još uvijek postoje točke pritiska.
To znači da je ishod još uvijek neizvjestan.
Ali samo ako pritisnemo sada. Ne sutra. Sada.
Stalno mi se po glavi vrti isti prizor.
Svi ti odlasci u Genevu. Sav pritisak u UN-u. Svi sastanci, peticije, trenuci u kojima smo ih prisilili da krenu ispočetka.
I stalno razmišljam: što ako sada utihnemo? Što ako je ovo trenutak u kojem će to konačno progurati – ne zato što su pobijedili, nego zato što su ljudi prestali pritiskati na samom kraju?
To je jedino što nas sada može zaustaviti.
Ne borba koju vidite da dolazi. Nego tišina. A onda odjednom: “usvojeno”.
Mirjana, nakon svega što ste učinili da održite ovu borbu živom, molim vas za još jedan posljednji napor.
Nemojte utihnuti sada. Ne ovdje. Ne na samom cilju.
Potpišite danas i ostanite uz mene u ovoj posljednjoj dionici.
Hvala vam na svemu što ste učinili da nas zadržite u ovoj bitci za naše slobode.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
P.S. Ne mogu se otarasiti te misli…
Da bi se nakon svega što smo vi i ja učinili – sav onaj pritisak, svi trenuci u kojima smo se pojavili – sve moglo svesti na ovih posljednjih nekoliko dana.
Zato vas molim… nemojte sada utihnuti.
