Umjetni zaslađivači poput aspartama ili sorbitola nekada su se koristili za sprječavanje dijabetesa i pretilosti uzrokovane visokim unosom šećera. Bilo je ranih upozorenja o nuspojavama. Sada je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kritična i gotovo preko noći skreće svoje mišljenje potpuno u drugom smjeru.

Svi znaju da je konzumacija previše šećera povezana sa zdravstvenim rizicima. Među njima su dijabetes, bolesti srca, rak i pretilost. Zamjene za šećer ili umjetni zaslađivači propagirani su kao pomoćno sredstvo u borbi protiv prekomjerne konzumacije šećera. Industrija pića posebno je pokušala prodati “Light” i “Zero” proizvode kao niskokalorične i “zdrave” alternative svojim obojenim gaziranim pićima. Marketing je važan.

Ali ti kemijski proizvedeni zaslađivači nemaju puno veze sa “zdravim”. Štoviše, mogli bi čak izazvati dijabetes. Jer kada jezik kaže mozgu “slatko”, on signalizira gušterači da proizvodi inzulin. Ali ako se šećer ne podijeli, u nekom trenutku se čini kao da se “zezao”. Zašto proizvoditi inzulin ako ionako nema šećera? Srećom, postoje i prirodni načini za sprječavanje inzulinske rezistencije.

Odakle iznenadna promjena mišljenja?

No, Svjetska zdravstvena organizacija već dugo promovira ove umjetne zaslađivače kao provjereni lijek u borbi protiv pretilosti. Sada je, međutim, tome kraj. Korak koji također vodi do kritičnih pitanja (npr. od Christophera Snowdona u britanskom “Telegraphu”). Zato što je SZO, koja nemali dio svojih sredstava dobiva od multinacionalnih korporacija i sumnjivih zaklada poput Zaklade Billa i Melinde Gates, tek prošle godine objavila “tablicu s podacima o šećeru”. U njemu je organizacija pozvala industriju pića da “zamijeni šećer zaslađivačima bez šećera”. Sada se kaže da su ti zaslađivači beskorisni za kontrolu tjelesne težine i da mogu biti opasni. Odakle nagla promjena mišljenja kada se zapravo već godinama zna da umjetna sladila nisu šlag na torti?

Očigledno, WHO je jednako nesposoban i pristran u pogledu sponzorskog novca kada su u pitanju savjeti o prehrani kao što je slučaj s takozvanim pandemijama. Ili, kako to prikladno kaže Snowdon: “WHO je pogriješila toliko puta da nema razloga vjerovati da će ovoga puta biti u pravu. Gotovo svaka tvrdnja vezana uz zdravlje u izvješću koje je pratilo objavu iznesena je s “niskom sigurnošću” ili “vrlo niskom sigurnošću”. Preporuka za izbjegavanje zaslađivača temelji se na dokazima s ukupno niskom razinom sigurnosti.” Na neki način, WHO nije kriv. Nutricionistička epidemiologija uglavnom je otpadna znanost, koja proizvodi brojne proturječne rezultate otvorene za tumačenje.”