Zašto ste umorni usred dana? Novo istraživanje pokazalo je što se događa s našim snom kako starimo.
REM spavanje većina ljudi ponajprije povezuje sa sanjanjem. Međutim, zapravo je riječ o mnogo složenijem dijelu noćnog odmora, tijekom kojeg mozak prolazi kroz nekoliko različitih stanja. A upravo se ona mijenjaju s porastom dobi.
Nova studija objavljena 2026. godine u stručnom časopisu Sleep analizirala je zapise o spavanju 627 zdravih odraslih osoba u dobi od 18 do 80 godina iz pet baza podataka.
Rezultati su pokazali zanimljiv trend. S dobi se ne mijenja samo količina REM spavanja, nego i ono što se tijekom njega događa u mozgu.
Najizraženije promjene znanstvenici su zabilježili u njegovom aktivnijem dijelu, tijekom kojeg se pojavljuju karakteristični brzi pokreti očiju i intenzivnija moždana aktivnost.
Otkrili su još jednu zanimljivu razliku. Kod žena su neke od tih promjena povezanih s dobi bile izraženije nego kod muškaraca.
REM spavanje nije jedno neprekinuto stanje
Iako o ovoj vrsti spavanja često govorimo kao o jednoj fazi, tijekom njega zapravo se izmjenjuju dva donekle različita stanja – fazični i tonički REM.
Fazični REM je aktivniji. Tijekom njega pojavljuju se kratke serije brzih pokreta očiju i karakteristična moždana aktivnost. Istraživanja taj dio spavanja, među ostalim, povezuju s obradom informacija, pamćenjem i emocijama.
Tonički REM je mirniji. Brzi pokreti očiju tijekom njega mnogo su rjeđi, a aktivnost mozga ima nešto drukčiji karakter.
Upravo je razlikovanje ta dva stanja omogućilo znanstvenicima da uoče nešto što bi pri praćenju samo ukupne količine REM spavanja moglo ostati skriveno.
S porastom dobi izraženije se mijenjao njegov fazični dio. Znanstvenici su zabilježili smanjenje njegova trajanja i udjela u ukupnom REM spavanju. Smanjivali su se i broj te gustoća brzih pokreta očiju.
Jednostavno rečeno, REM spavanje šezdesetogodišnjaka ne mora imati istu unutarnju strukturu kao REM spavanje dvadesetogodišnjaka – čak i ako oboje provedu jednak broj sati u krevetu.
Analiza električne aktivnosti mozga dodatno je pokazala da se fazični i tonički REM s dobi nisu mijenjali na isti način. Starenje dakle ne utječe na REM spavanje kao jednu cjelinu, nego različito utječe na njegove pojedine dijelove.
Kod žena su promjene bile izraženije
Jedan od najzanimljivijih rezultata studije bila je razlika između muškaraca i žena.
S porastom dobi udio fazičnog REM spavanja smanjivao se kod oba spola, no kod žena je taj pad bio izraženiji. Sličnu razliku znanstvenici su zabilježili i kod gustoće brzih pokreta očiju.
To ne znači da žene automatski spavaju lošije od muškaraca. Studija pokazuje nešto konkretnije: neke se karakteristike REM spavanja tijekom odrasle dobi kod žena i muškaraca mijenjaju različitim tempom.
Zašto se to događa, zasad ne znamo. Razlika je zabilježena, ali mehanizam koji stoji iza nje nije utvrđen.
U budućim istraživanjima znanstvenici mogu proučavati ulogu hormonalnih promjena, razlika u starenju živčanog sustava i drugih bioloških čimbenika. Sama studija, međutim, nije utvrdila uzrok.
Što to može značiti za starenje mozga
REM spavanje već se dulje vrijeme proučava u kontekstu pamćenja, učenja, obrade emocija i funkcioniranja živčanog sustava. Znanstvenike stoga zanima mogu li njegove promjene otkriti nešto i o tome kako naš mozak stari.
Nova studija nije pokazala da smanjenje fazičnog REM-a uzrokuje gubitak pamćenja, Alzheimerovu bolest ili druge neurodegenerativne bolesti. Njezin je značaj negdje drugdje.
Znanstvenici su dobili detaljniju sliku o tome kako se REM spavanje prirodno mijenja od mladosti pa sve do starije dobi. To je važno jer tek kada poznajemo uobičajene promjene povezane sa starenjem, možemo istraživati pojavljuju li se kod bolesti mozga drukčiji obrasci.
U budućnosti bi tako neke karakteristike REM spavanja mogle biti jedan od više pokazatelja koji će pomoći u otkrivanju neuobičajenih promjena u mozgu. Hoće li se doista pokazati korisnim pokazateljem, međutim, morat će pokazati daljnja istraživanja.
Od dijagnostičkog testa temeljenog na REM spavanju zasad smo, dakle, još daleko. Ovo istraživanje ipak donosi važnu osnovu: bolje pokazuje što se događa sa spavanjem zdrave osobe tijekom prirodnog starenja.
Osam sati u krevetu još ne govori cijelu priču
Rezultati ujedno podsjećaju na jednu važnu stvar. Broj sati samo je jedan podatak o našem spavanju.
Dvoje ljudi može spavati jednako dugo, a njihova noć može izgledati potpuno različito. Jedan se više puta budi, dok drugi spava neprekidno. Razlikovati se može i struktura pojedinih faza spavanja.
Stoga se kvaliteta noćnog odmora ne može procjenjivati samo prema broju sati provedenih u krevetu.
Istodobno nije ispravno dnevni umor automatski pripisivati REM spavanju. Ako osoba spava dovoljno dugo, a ipak je redovito iscrpljena ili pospana, uzroka može biti mnogo – od isprekidanog spavanja i neodgovarajućeg režima preko nekih lijekova pa sve do poremećaja spavanja, primjerice apneje u snu.
Što možete učiniti za svoj san
Same promjene REM spavanja povezane sa starenjem ne možemo jednostavno zaustaviti. Međutim, možemo utjecati na brojne čimbenike koji određuju hoće li naš san biti redovit i što manje isprekidan.
1. Održavajte redovito vrijeme spavanja
Tijelo ima vlastiti biološki sat. Ako svake večeri odlazite spavati u različito vrijeme i tijekom vikenda znatno pomičete vrijeme ustajanja, taj sat stalno iznova podešavate.
Stoga pomaže približno isto vrijeme odlaska na spavanje i ustajanja, po mogućnosti i tijekom vikenda.
2. Budite oprezni s alkoholom navečer
Alkohol može izazvati pospanost i ubrzati uspavljivanje, ali to ne znači da će san biti kvalitetniji.
Može mijenjati njegovu prirodnu strukturu i kasnije tijekom noći češće ga narušavati. Utječe i na REM spavanje, pri čemu učinak ovisi o količini i vremenu konzumacije.
3. Dajte mozgu vremena da uspori
Nakon aktivnog dana može pomoći jednostavan večernji ritual – prigušeno svjetlo, čitanje, lagano istezanje ili neka druga mirna aktivnost.
Ne mora trajati sat vremena. Važnija od složenih pravila obično je redovitost.
4. Ne zaboravite na dnevno svjetlo i kretanje
Kvalitetan san ne počinje tek navečer. Dnevno svjetlo, osobito u prvom dijelu dana, pomaže u podešavanju biološkog sata, dok redovita tjelesna aktivnost podupire zdrav san i opće zdravlje.
Nasuprot tome, mnogo jarkog svjetla kasno navečer može pomaknuti prirodni signal za spavanje.
5. Nemojte zanemarivati dugotrajnu dnevnu pospanost
Povremeni umor nakon napornog dana normalan je. Ako, međutim, spavate dovoljno dugo, a ipak se redovito budite neodmorni ili imate problema s održavanjem budnosti tijekom dana, vrijedi potražiti uzrok.
Pozornost zaslužuju i glasno hrkanje, učestalo buđenje, jutarnje glavobolje ili situacija u kojoj partner primijeti da tijekom spavanja nakratko prestajete disati.
Tada rješenje ne mora biti još jedan sat u krevetu. Važnije je otkriti zašto spavanje ne donosi očekivani odmor.
Kod spavanja nije riječ samo o broju sati
Nova studija pokazuje da se REM spavanje tijekom odrasle dobi mijenja mnogo značajnije nego što to sugerira običan podatak o tome koliko minuta provedemo u njemu.
Za sve nas iz toga proizlazi jednostavnija misao: kod spavanja nije dovoljno pratiti samo sate. Važno je i spavamo li redovito, budimo li se tijekom noći više puta i osjećamo li se ujutro odmorno.
Spavanje, naime, nije pasivna stanka između dva dana. To je niz precizno organiziranih procesa – a kako pokazuje novo istraživanje, njihov se tijek tijekom života postupno mijenja.
