Dakle; glavni kriterij za važnije funkcije nije nečija dokazana stručnost i iskustvo, već isključivo politička podobnost. Naše zdravstvo je nažalost premreženo političkim nitima. U Čakovcu se zbog toga 10 kirurga odvažilo reći – ‘DOSTA takvoj praksi’ dajući ostavke i napuštajući bolnicu. Bez njih ta bolnica ne postoji.

Ravnatelj bolnice Hren je politički imenovan. On je za pročelnika odjela kirurgije postavio podobnog dr. Grudića zbog kojega je 10 kirurga prestalo raditi. Taj Grudić inače je direktor privatne poliklinike u Čakovcu. To su te nedopustive, incestuozne veze zbog kojih propada javno zdravstvo i građani su sve ugroženiji.

Zbog toga i postoje nenormalno duge liste čekanja za razne preglede i obrade pacijenata. Ako je neki liječnik stalno zaposlen u javnoj bolnici vlasnik ili suvlasnik privatne poliklinike, onda je sasvim izvjesno da će nastojati dobar dio pacijenata kanalizirati upravo tamo. Kako? Tako što će se stvoriti duge liste dugog čekanja. Mnogi pacijenti ne mogu tako dugo čekati, a onda im upravo ti liječnici nude brzu uslugu u privatnom sektoru. Naravno, uz plaćanje, iako oni redovito iz svojih plaća izdvajaju za zdravstvo.

Zato prva mjera mora biti odluka liječnika hoće li raditi u javnom ili privatnom sektoru. Sada mogu raditi na obje strane, a upravo to je recept za ubijanje javnog zdravstva. Dakle; nema više i/i nego ili/ili.

Školski primjer razvoja privatne zdravstvene ustanove na račun javne jest, između ostalih, specijalna bolnica Radiochirurgia. U ukupnom prihodu čak oko 75% dolazi iz HZZO-a. Zašto? Zato što oni imaju uređaje i aparate koji su rijetki u javnim bolnicama s dugim listama čekanja. Koliko je toj specijalnoj bolnici ukupno kanalizirano našega, javnoga novca – sve su javne bolnice mogle biti pretrpane najmodernijim uređajima. Uistinu je ta bolnica “specijalna” i ostale njoj slične. Na takav način stvara se prvobitna akumulacija.

Svatko tko dođe u javnu zdravstvenu ustanovu može vidjeti znakove nereda, nerada i neodgovornosti. Bolje rečeno – propadanja. Dio liječnika se trsi i pošteno odrađuje svoj posao. No, oni ne mogu biti na vodećim funkcijama, jer bi bili kočnica razvoju privatnog zdravstva.

Zbog svega rečenog, sve je prisutnija praksa da ljudi koje nešto muči odmah idu u privatni sektor, jer znaju što se događa u javnom. To je dobro osmišljen mehanizam razvoja privatnog na račun javnog zdravstva. Ako se to ne zaustavi, javno zdravstvo će biti uništeno!

Netko će pomisliti da sam protiv privatnog zdravstva. Nisam. Naprotiv; zalažem se i za njegov razvoj, ali uz uvjete da vlasnici sami financiraju investicije i da njihovi zaposlenici moraju biti tamo stalno zaposleni. Dakle; ne bi više bilo da liječnik dopodne radi u javnoj bolnici, a popodne u privatnoj.

Nema tog državnog proračuna koji može isfinancirati javno zdravstvo koje u stvari ima za cilj izgrađivati i razvijati ono privatno.

Ili ćemo to prekinuti ili nam treba obustaviti izdvajanje iz plaće za zdravstvo pa da sami odlučujemo gdje i kako ćemo se liječiti i trošiti svoj novac! Jer, postojeći sustav financiranja zdravstva je u značajnoj mjeri – prevara i pljačka.