Biotehnološke tvrtke prvi put stvaraju životinje bez prirodne reprodukcije, a korporacije već osjećaju sljedeći globalni patentni biznis.
Prema izvješću u New York Postu, biotehnologija je upravo ušla u novu dimenziju: Teksaška tvrtka prvi je put izlegla žive piliće iz potpuno umjetnih, 3D printanih jaja – bez ljuski, bez kokoši, bez prirodnog procesa inkubacije.
Ono što se predstavlja kao znanstveno čudo, međutim, postavlja daleko veće pitanje za kritičare: Postaje li život sada definitivno industrijska platforma za velike biotehnološke korporacije?
Prema izvješću, ista se tehnologija već koristi za oživljavanje izumrlih divovskih ptica poput divovske moe. Razlog tome je što ne postoji nijedna živa životinja dovoljno velika za inkubaciju takvih embrija – pa se u tu svrhu stvara potpuno umjetni sustav.
🇺🇸 A Texas biotech company just hatched 26 live chicks from 3D-printed artificial eggs with no shells and no hens.
— Mario Nawfal (@MarioNawfal) May 20, 2026
First time in history a complete bird embryo developed in a fully artificial system.
And that's just the warm-up.
Colossal Biosciences is using this same tech to… pic.twitter.com/VIHsYmerwH
Ovo uistinu prelazi granicu koja se prije smatrala nedodirljivom: Reprodukcija se postupno odvaja od prirode i stavlja u ruke privatnih biotehnoloških tvrtki. Kritičari upozoravaju da su umjetni embrionalni sustavi samo početak.
Danas se pilići stvaraju bez kokoši, a izumrle ptice ponovno se rađaju na laboratorijskim platformama – sutra bi se iste tehnologije mogle koristiti za patentirane domaće životinje, genetski modificirane organizme ili čak umjetnu ljudsku reprodukciju.
Ono što je ovdje posebno bombastično nije samo sama tehnologija, već i pitanje vlasništva iza nje. Jer čim korporacije kontroliraju biološke procese, one također kontroliraju patente na gene, linije uzgoja, umjetne sustave uzgoja i cijele životne cikluse. Život tako riskira da se transformira iz prirodnog procesa u industrijski proizvod koji se može licencirati.
Pod eufemističkim modnim izrazom “oživljavanje”, zapravo se pojavljuje nova bioindustrija u kojoj tvrtke ne samo da mogu mijenjati DNK, već i odlučivati koje će se vrste stvarati, reproducirati ili komercijalno iskorištavati. Pravo pitanje, dakle, više nije mogu li ljudi stvoriti umjetni život – već kome će taj život pripadati u budućnosti.
