- Elia Pekica Pagon
- Arhiva časopisa Epoha
Nikola Tesla živio je daleko ispred svoga vremena. Bilo je dosta ljudi koji su ga smatrali ludim znanstvenikom i svojedobno se rugali njegovim idejama, ali vrijeme je pokazalo koliko je zapravo bio genijalan i koliko ga je skupo koštalo to što je vjerovao krivim ljudima koji su ga nemilosrdno iskorištavali i krali njegove ideje predstavljajući ih kao svoje i profitirajući na račun njegove genijalnosti.
To što je za života imao vrlo malo sugovornika koji su mogli razumjeti njegovu genijalnost ne znači da ih nema u bezvremenskoj zoni u kojoj, neopterećeni vremenom – žive svi vremenski putnici sanjajući bolji i pravedniji svijet. Nikola Tesla nije samo sanjao takav bolji svijet, već je cijeli svoj život posvetio tome da ga takvim i učini.
Rijetkost je sresti pravog sugovornika koji te istinski osjeća i razumije i kojega ti istinski osjećaš i razumiješ, ponekad i bez riječi. Jer, riječi ne vrijede ništa ako ne dopiru izravno iz srca.
Tesla je bio veliki čovjek, znanstvenik, inovator, jednom riječju – genijalac kojega su proglašavali čudakom i osamljenikom. Skroman, kakav je cijeloga života bio, kada bi ga netko nazvao izumiteljem, on bi mu u svom stilu uzvratio: “Nisam ja izumitelj, ja samo otkrivam stvari koje već postoje u prirodi oko nas.”
„Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim nitima.“, govorio je Tesla, vjerujući u neku mističnu povezanost među ljudima unatoč razočarenjima koja je doživljavao od strane ljudi. Bio je on itekako svjestan kakvi su ljudi u velikom broju slučajeva, zato se radije družio s golubovima nego s ljudima.
“Hranio sam golubove, na tisuće njih, tijekom dugog niza godina. Bilo je na tisuće njih, tko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, bijele boje sa svijetloplavim pjegama na krilima: on je bio nešto posebno. Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje među mnoštvom drugih. I ona je mene mogla pronaći na svakome mjestu. Bilo je dovoljno samo pomisliti na nju, bilo je dovoljno da ju pozovem i ona bi mi doletjela. Ja sam je razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu.
A onda, jedne noći, dok sam u mraku ležao na krevetu i kao obično rješavao neke probleme, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj stol. Znao sam da sam joj potreban, htjela je poručiti mi nešto važno pa sam ustao i otišao do nje. Promatrao sam je i znao sam da mi želi reći– da će umrijeti. A onda, kada sam to shvatio, vidio sam svjetlo iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Da, bila je to stvarna svjetlost, snažna, blistava, zasljepljujuća svjetlost.
Kada je moja golubica umrla, nešto je nestalo iz moga života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, iako sam imao ambiciozan program, ali kad je golubice nestalo znao sam da je moje životno djelo okončano.“
Nikola Tesla osjećao je veliku povezanost s golubovima kao živim bićima koja je iznimno cijenio i komunicirao je s njima na poseban način, bez riječi, a opet s toliko riječi – putem energije povezanih živih bića koja se međusobno osjećaju i razumiju. Tko to nije iskusio i osvijestio, ta će mu priča biti čudna, ali tko jest, znat će o čemu se radi.
Cijeloga života želio je ljudima ukazati na njihova krila kojima i oni mogu letjeti poput ptica ako to žele, ali nije uspio u tome, jer ljudi nisu željeli vjerovati u krila koja su im moćnici putem indoktrinacije zauvijek oduzeli. Nisu krila samo ona što se vide, postoje i ona koja ne možemo vidjeti, a svejedno njima možemo letjeti, vjerovao je Tesla.
Tesla nije želio gubiti vrijeme svoga života na gluposti i isprazne priče. Bio je svjestan vremena koje neumitno prolazi i želio je svaki trenutak provesti čineći dobro za cjelokupno čovječanstvo. Volio je svoju tišinu i mir. Tada je najjasnije vidio sve tajne univerzuma i planeta na kojemu živimo. Stalno je stvarao, kreirao i otkrivao tajne prirode s kojom je bio u izravnoj povezanosti tijekom cijeloga života. U stvaralaštvu i znatiželji otkrivanja tajni Prirode nalazio je najveće zadovoljstvo.
“Sve je od Boga, od njegove blagodati i energije. Kada se od toga udaljimo – sve nestaje. Sve je Svjetlost. U jednoj zraci Svjetlosti koju vidimo kao Sunce sudbina je svih nas. I zapamtite, nijedan čovjek koji je ikada postojao nije umro. Svi se u trenutku smrti pretvaramo u Svjetlost i kao takvi postojimo i dalje”.
Nikoli Tesli najteže je padalo što većina ljudi ne vidi ono što on vidi i uporno im je pokušavao približiti svoju viziju svijeta kako bi i oni mogli ono što on može i upotrijebili svoju unutarnju moć za svoju dobrobit i dobrobit čovječanstva. Mnoge su tajne skrivene u svima nama, samo ih neki ljudi naprosto ne znaju ili ne žele otkriti.
Tesla je vjerovao u to kako čovjek sam sebe može izliječiti snagom svog uma i svoje energije. S obzirom na to da je vjerovao u međusobnu povezanost ljudi, pogotovo bliskih ljudi, izjavio je: „Kad god bi netko od mojih bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične fizičke građe, a naše duše povezane neraskidivim nitima. Cijeli univerzum je u periodima postojanja bolestan, od samoga sebe i od svih nas. Iščeznuće neke zvijezde i pojava kometa utječu na nas više nego što mi to slutimo. Veze među svim živim stvorenjima na Zemlji jače su nego što mislimo. Zbog naših osjećaja i misli cvijet će divnije zamirisati ili ušutjeti. Te istine iznova moramo učiti kako bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu”.
Svi smo jedno sa svim živim bićima. Svi smo jedna zajednička energija koja ima moć koju bismo morali osvijestiti. Ako osvijestimo tu moć koju svatko od nas ima u sebi, tada možemo sami sebi pomoći u ozdravljenju našeg duha i tijela. Bolest nikada ne dolazi niotkuda. Ona nam dolazi kao poruka, kao neisplakana suza, kao neizrečena riječ, kao neiskazana emocija, kao nerazriješen problem iz prošlosti.
Tesla je čvrsto vjerovao kako je unutarnji mir svakog pojedinca ključ njegova ozdravljenja od svih bolesti pa samim time i kvalitetnijeg života.
“Bolest dolazi zbog našeg misaonog pada. Čovjek treba i može ukoliko to želi biti sam svoj doktor. Ako nije tih i miran iznutra, onda mu uzalud svi lijekovi i najbolji doktori. Podsvijest modernog čovjeka je uzburkana kao nemirni ocean s velikim olujnim vjetrovima. Podsvijest prepuna raznih ožiljaka iz prošlosti čini našu dušu nemirnom. Naše emocije tada ključaju poput erupcije vulkana. Bez rada na emocijama duhovnost je samo kula od karata. Trebamo se znati riješiti nepotrebnih emocija koje nas guše.
Što je čovjek bez mira u duši? Odvojen od Božje blagodati, čovjek pokušava uzaludno pronaći utjehu u materijalnim stvarima. Tamo utjehe nema, to je rupa bez dna. Još, još, daj još i na kraju ponovno praznina. Kada duša postane mirno more, tek tada počinje iscjeljenje. Zapamtite to, to je zlatno pravilo zdravog života. Izvor većine bolesti je u našem duhu. Nemiran duh ne može ozdraviti, ali zato miran duh može pobijediti većinu bolesti.”
U posljednjem oproštajnom pismu Nikole Tesle koje je pisao svojoj majci Đuki iskazao je veliku tugu i razočaranje. Na žalost to pismo njegova majka nikada nije pročitala, jer je preminula. Pitanje je što se tih dana događalo u životu i u mislima velikog Nikole Tesle.
“Ovo pismo nećeš nikada dobiti, Majko. Ne znam zašto ga pišem Tebi koja ga više nikada pročitati ne možeš … Neka ti je laka zemlja, Majko i oprosti mi što su me moji putevi odveli daleko od Tebe, pa ti ne mogu doći ni na sprovod.” – pisao je znanstvenik…
“Majko, pri pomisli na Tebe, osjećam se nekako teško i turobno, ne znam kako, ali osjećam da mi nisi dobro. Volio bih da sam sada kraj Tebe i da ti mogu donijeti vode. Sve ove silne godine koje sam proveo u službi čovječanstva na kraju mi nisu donijele ništa drugo doli uvreda i poniženja.“
“Kako je strašno kad se pošten čovjek suoči sa zlim ljudima, a nije sazdan od lošeg materijala, kako bi im mogao uzvratiti na isti način!“
A Nikola Tesla nikada nije zlim ljudima znao uzvratiti na isti način. Sve nepravde koje je doživljavao tijekom života samo su narušavale njegovo zdravlje, tako je i došao do spoznaje da se čovjek mora riješiti unutarnje ogorčenosti zbog nepravde koju doživljava kako bi ponovno ozdravio i kako bi mu duša našla mir. Higijena duše nešto što je što bismo morali početi provoditi na vrijeme, kako nas negativnosti ovoga svijeta ne bi učinile bolesnima. Krenimo putem čišćenja naših duša. Krenimo putem ozdravljenja. Jednoga dana kada svi budemo potpuno čisti od nepotrebnih tereta i svijet će ozdraviti.
Jedan od najvećih umova svijeta, Nikola Tesla, uvijek je intrigirao javnost svojom genijalnošću kao svojim najvećim darom. Svi su željeli znati na koji način je on trenirao i koristio svoj mozak, kako je dolazio do svojih genijalnih ideja, kako se osjećao i razmišljao tijekom života.
Jedno je sigurno, iz stanja unutarnjeg mira – čuda su moguća i svakome bi čovjeku stoga unutarnji mir trebao biti jedan od najvažnijih ciljeva u životu. Nemiran duh ne može biti zdrav, niti stvarati nove vrijednosti, niti radovati se životu. Nemiran duh treba očistiti od svega nepotrebnog kako bismo postigli čistoću uma i trajni unutarnji mir te tako upoznali svoju neviđenu iscjeljujuću moć.
Nikola Tesla toliko je toga dobrog poklonio čovječanstvu i malo je reći mu hvala. Zamišljao je i istodobno stvarao jedan bolji svijet u kojem će ljudi besplatno od Prirode dobivati sve ono što im ona pruža, ali onda se netko sjetio sve to monopolizirati i ljudima naplatiti i zato je Tesla preminuo s toliko tuge u srcu i pod vrlo sumnjivim okolnostima. Tajna Nikole Tesle i njegove genijalnosti ostat će tajna dovijeka.
Video snimka: YouTube – Mindset Vibrations
