Zašto su znanstvenici odjednom toliko zabrinuti zbog udara asteroida u Zemlju? Znaju li oni nešto što mi ne znamo?
Vlasti nas uvjeravaju da smo potpuno sigurni i da se prema nama ne kreću golemi svemirski objekti. Ako je to točno, zašto se scenarij razvijen za Konferenciju o planetarnoj obrani 2027. temelji na „hipotetskoj prijetnji udara” vrlo velikog asteroida? I zašto znanstvenici iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore istražuju kako nuklearnim oružjem uništiti golemi asteroid koji se kreće prema Zemlji? Ako na vidiku nema nikakve prijetnje, ne biste li pomislili da ti znanstvenici imaju pametnijeg posla? Osim toga, NASA je nedavno dovršila tajanstvenu operaciju poznatu kao „OSIRIS-REx”, tijekom koje je svemirska letjelica posjetila asteroid, odlomila njegov komadić i donijela ga natrag na Zemlju. Dok se široj javnosti govori da ćemo sljedećih nekoliko desetljeća biti sigurni, golemi se resursi, vrijeme, novac i energija ulažu u pripreme za moguću prijetnju od asteroida. Znaju li oni nešto što mi ostali ne znamo? Uvjeren sam da se iza kulisa događa mnogo više nego što nam se govori.
Nikada ne govore ništa što bi moglo uznemiriti širu javnost, ali istodobno ulažu golema sredstva u „napredne napore u području planetarne obrane”, čiji je cilj zaštititi naš planet „od potencijalno opasnih asteroida”.
Bismo li bili spremni kada bi se potencijalno po život opasan objekt iz svemira nalazio na putanji sudara sa Zemljom? I koliku bi štetu asteroid koji nam se približava doista mogao prouzročiti?
Takva pitanja i dalje zauzimaju središnje mjesto u sve naprednijim naporima u području planetarne obrane, čiji je cilj zaštititi naš planet od potencijalno opasnih asteroida. No čak i kada astronomi mogu identificirati svemirski objekt koji bi mogao predstavljati prijetnju, i dalje postoje znatne neizvjesnosti: potrebno je uzeti u obzir veličinu, sastav, strukturu i moguće lokacije udara objekta jer ti čimbenici mogu imati golem utjecaj na ono što će se dogoditi kada asteroid uđe u Zemljinu atmosferu.
Ako u blizini Zemlje nema objekata koji predstavljaju prijetnju, zašto se na to troši toliko novca?
Trenutačno zasigurno imamo dovoljno drugih, vrlo hitnih pitanja koja zahtijevaju financiranje.
NASA ili rasipa naš novac ili se događa nešto drugo.
Zanimljivo je da NASA sudjeluje na Konferenciji o planetarnoj obrani 2027. U tijeku je vježba kojom se simulira kako bi vlasti reagirale na „objekt veličine onoga iz Tunguske” koji se kreće prema Zemlji…
„Trenutačna vježba koja se provodi za Konferenciju o planetarnoj obrani 2027. temelji se na hipotetskoj prijetnji udara objekta približno iste veličine kao onaj iz Tunguske”, rekao je Wheeler za The Debrief.
Za one koji nisu upoznati s tim događajem, 1908. godine eksplozija u Tunguski sravnila je sa zemljom približno 2.000 četvornih kilometara područja u Sibiru…
Događaj u Tunguski bila je golema eksplozija za koju se procjenjuje da se dogodila 30. lipnja 1908. u 7:14 sati, uz odstupanje od plus ili minus jedne minute, na visini od 5 do 10 kilometara (15.000 do 30.000 stopa). Tom je prilikom sravnjeno sa zemljom približno 2.000 četvornih kilometara (500.000 jutara) šume, a više od 100 četvornih kilometara borove šume bilo je spaljeno u blizini rijeke Podkamene Tunguske u središnjem Sibiru (60°55′ sjeverne geografske širine, 101°57′ istočne geografske dužine), u Rusiji. Procjenjuje se da je energija eksplozije bila jednaka eksplozivnoj snazi do čak 15 megatona TNT-a — tisuću puta snažnijoj od atomske bombe bačene 6. kolovoza 1945. na Hirošimu u Japanu.
Zašto bi se provodila takva vježba ako u sljedećih nekoliko desetljeća apsolutno ne postoji prijetnja da bi se takav događaj mogao ponoviti?
I zašto je NASA upravo poslala malu svemirsku letjelicu da prikupi komadić asteroida nazvanog Bennu i donese ga natrag na Zemlju?…
NASA je 30. rujna službeno završila misiju OSIRIS-REx, prvu povijesnu američku misiju tijekom koje je prikupljen netaknuti komadić asteroida i sigurno vraćen na Zemlju.
Svemirska letjelica OSIRIS-REx, veličine otprilike kombija — čije je ime kratica za Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification, Security-Regolith Explorer — posjetila je Bennu i prikupila uzorke s njega. Bennu je drevna svemirska stijena koja sadržava netaknute ostatke iz ranog razdoblja našeg Sunčeva sustava, starije od 4,5 milijardi godina. Među tim kozmičkim ostacima nalaze se sirovi organski gradivni elementi, kakvi su možda pridonijeli nastanku života na Zemlji.
„Dugo sam znao da će ovaj dan doći, ali i dalje mi je teško gledati kako doista dolazi”, rekao je Dante Lauretta, glavni istraživač misije OSIRIS-REx sa Sveučilišta u Arizoni, u objavi na LinkedInu. „Osjećam golem ponos zbog onoga što smo zajedno postigli, ali i iskrenu tugu što je ovo putovanje završilo.”
To je nedvojbeno bilo impresivno znanstveno postignuće.
No to je također stajalo mnogo novca.
Zašto sav taj novac ne bismo potrošili na produktivnije načine ako asteroidi ne predstavljaju prijetnju za nas?
I zašto istraživati kako uništiti asteroide nuklearnim oružjem ako tijekom ostatka ovog stoljeća neće biti asteroida koje bi trebalo uništavati?
Nedavno provedeno šokantno istraživanje znanstvenika iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore izaziva veliko čuđenje…
Nova studija Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore (LLNL) koristila je napredne trodimenzionalne simulacije kako bi procijenila koliko bi nuklearno oružje bilo učinkovito u uništavanju opasnog svemirskog objekta, poput velikog asteroida koji se nalazi na putanji sudara sa Zemljom.
Da, to definitivno zvuči kao film s Bruceom Willisom koji sam nekoć gledao.
No u tom se slučaju svemirska stijena doista kretala prema nama i mogla je uništiti našu civilizaciju.
Zašto naši znanstvenici provode toliko simulacija ako nam uopće ne prijeti nikakva opasnost?…
Za svoje novo istraživanje tim je proveo simulacije kako bi ispitao kako bi nuklearna eksplozija u neposrednoj blizini površine mogla utjecati na asteroid, s ciljem brzog zagrijavanja i isparavanja materijala u njegovoj unutrašnjosti.
Započeli su s više od 1.500 jednodimenzionalnih simulacija kako bi ispitali taj pristup, prije nego što su proveli tri potpuno trodimenzionalne simulacije kojima su modelirani učinci nuklearne eksplozije na asteroid promjera približno 160 metara (525 stopa). Pritom su mijenjali čimbenike poput udaljenosti asteroida od mjesta eksplozije u trenutku detonacije i pretpostavki o tome koliko bi ga takva eksplozija lako mogla oštetiti.
„Ove nam simulacije pružaju mnogo detaljniju sliku o tome kako bi asteroid mogao reagirati na pokušaj odbijanja prijetnje nuklearnim oružjem”, rekao je Isaiah Santistevan, koji je vodio istraživanje, u izjavi. „Mogućnost trodimenzionalnog modeliranja oštećenja, lomljenja i kretanja materijala važan je korak prema poboljšanju naše sposobnosti procjene mogućnosti planetarne obrane.”
U „planetarnu obranu” ulaže se više sredstava nego ikada prije u našoj povijesti.
Događa li se to s razlogom ili je riječ samo o golemom rasipanju državnog novca?
Oni među vama koji već dulje vrijeme prate moj rad već znaju što mislim.
Vjerujem da postoje vrlo ozbiljne prijetnje o kojima se ne govori javno.
Uvijek je politika održavati širu javnost što je moguće mirnijom kada smo suočeni s vrlo ozbiljnom prijetnjom.
To znači da se široj javnosti ne govori istina.
Naravno, svatko bi trebao moći vidjeti da je naš dio svemira u posljednje vrijeme bio neuobičajeno aktivan.
Postavio sam Googleu pitanje o tome i dobio sljedeći odgovor…
Da, podaci Američkog meteorološkog društva (American Meteor Society) i USA Todaya potvrđuju neuobičajen i znatan porast velikih pojava sjajnih meteora tijekom prvog tromjesečja 2026., osobito tijekom ožujka.
Ovaj tjedan svjedočimo vrhuncu meteorskog roja Orionida…
Meteorni roj Orionida doseže svoj vrhunac večeras, u srijedu 21. listopada, a aktivnost će se nastaviti do ranih jutarnjih sati u četvrtak. Roj se sastoji od ostataka koje je za sobom ostavio Halleyev komet, a koji izgaraju pri ulasku u Zemljinu atmosferu.
U tamnim i idealnim uvjetima Orionidi mogu proizvesti približno 10 do 20 meteora na sat. Međutim, sjajan rastući Mjesec, osvijetljen više od polovice, onemogućit će promatranje nekih slabijih svjetlosnih tragova. NASA navodi da se očekuje da će Mjesec zaći oko 3 sata ujutro po lokalnom vremenu, čime će promatrači zvijezda prije izlaska Sunca dobiti razdoblje tamnijeg neba.
Vatrene kugle na nebu kojima se ljudi trenutačno dive ne predstavljaju prijetnju.
Ali postoje golemi svemirski objekti koji se naziru u daljini.
Jednoga dana ponestat će nam sreće i jedna od tih stijena pogodit će nas.
Kada taj dan dođe, sve će se promijeniti i milijuni ljudi iznenada će umrijeti.
