Jeste li već depresivni? Ako niste, uskoro ćete postati, jer to je plan. Meta ste pažljivo orkestriranog rata, a oružje su strah i bijeda, a ne meci i bombe, piše dr. Vernon Coleman.
Kraj svijeta kakvog smo poznavali i voljeli približava se svakim danom. I sve loše što se događa, događa se namjerno. Ništa loše se ne događa slučajno. I slučajnost ne postoji. U ratu smo s našim vladama. Naravno, njih nije briga, jer je cilj stvoriti bijedu kako bi svjetsko stanovništvo s olakšanjem prihvatilo novu svjetsku vladu.
Samo pogledajte što se događa.
U onome što se prije nazivalo razvijenim, civiliziranim zemljama, zdravstvena skrb se toliko pogoršava da tisuće ljudi umiru zbog nedostatka osnovne zdravstvene skrbi.
Medicinski svijet je pod kontrolom i vlasništvom farmaceutske industrije.
Opća praksa je bolesna farsa – vodi se u korist preplaćenih liječnika s nedovoljno osoblja, od kojih većinu nije briga za svoje pacijente.
Bolnice su danas jednako opasne kao i u srednjem vijeku. Pacijente koji odlaze u bolnicu prije će ubiti osoblje nego bolest, a većina liječnika danas čini više štete nego koristi. Stariji pacijenti primljeni u bolnicu imaju sreće ako ponovno izađu.
Zdravstvo je definitivno bilo bolje 1970-ih nego što je sada. I dokazano bolje 1950-ih.
Želio bih o ovoj tvrdnji razgovarati uživo na nacionalnoj televiziji s bilo kojim etabliranim liječnikom.
No čini se da su članovi liječničkih sindikata odlučni uništiti zdravstvenu skrb stavljajući vlastite financijske interese iznad interesa pacijenata. Postoji i bizaran mit da bi smanjenje troškova liječenja nekako ublažilo imaginarno globalno zatopljenje.
Ali nitko više ne raspravlja o važnim pitanjima.
Obrazovanje je također katastrofa. Učitelji ne uče učenike kako razmišljati. Šire laži i propagandu te očekuju da će njihovi učenici slijepo prihvatiti i izbljuvati te gluposti. Zapravo, studenti – čak i oni na sveučilištu – odbijaju razmišljati ili propitivati laži koje im se govore. Svatko tko propituje službeni stav je izopćen, ušutkan ili demoniziran.
Gospodarstva se namjerno uništavaju politikama koje se čine ludima. Naivni za to krive nesposobnost. Ali nitko ne može biti toliko nesposoban kao komunistička vlada Velike Britanije. Oni namjerno uništavaju gospodarstvo, uništavaju poduzeća, uzrokuju nezaposlenost i uništavaju ušteđevinu. Žele da budete bankrotirani. Zapamtite: nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni.
Dobru, pristojnu hranu jednako je teško pronaći kao i poštene novinare. Većina onoga što se prodaje toliko je puno kemikalija i opasnih aditiva da nije prikladno za ljudsku prehranu. Pa ipak, cijene i dalje rastu. Poljoprivrednici su pod pritiskom.
Cijene energije također vrtoglavo rastu. A kada cijene energije rastu, raste i cijena svega. Vladina politika u Europi usmjerena je na sve veće cijene energije. Apsurdna politika ‘Net Zero’, toliko voljena od strane potpuno suludog i pogrešnog kulta globalnog zagrijavanja, dovest će do toga da će sve više ljudi morati birati između jedenja i grijanja. Političari u Europi žude za ratom protiv Rusije i odlučni su spriječiti mir u Ukrajini, još jednom. Cilj? Još više povećati cijene nafte i pomoći u depopulaciji Europe. I naravno, političari poput Starmera i Macrona, čija je budućnost daleko iza njih, znaju da samo dobri staromodni rat može udahnuti novi život njihovim propalim karijerama. (Naravno, političari koji se zalažu za rat neće se sami boriti.) Blokiranje sunca znači da će zime biti hladnije nego ikad. Globalno hlađenje bit će namjerno ljudski izazvan problem koji će koštati milijune života.
Naša sloboda da kažemo ili napišemo što želimo nestala je prije mnogo godina. Ali situacija se pogoršava. Samo smo nekoliko mjeseci udaljeni od vojne vladavine u mnogim nekada civiliziranim zemljama. Svatko tko se ne slaže s njihovom vladom vjerojatno će završiti u zatvoru, samo zbog izražavanja mišljenja.
Velik dio interneta je zatvoren za one koji se usude dijeliti zabranjene istine.
Putovanje postaje sve teže. Sve više tvrtki zabranjuje gotovinu. Gurnuti smo u mračni kutak pakla gdje, kako su nam obećali, nećemo ništa posjedovati i bit ćemo sretni.
Ako ste dovoljno depresivni i izgubili ste svaku nadu, pozvat će vas u jednu od svojih kapsula za eutanaziju. Tada ćete biti registrirani kod liječnika za potpomognuto samoubojstvo. Mislite li stvarno da je slučajnost da se liječnici za potpomognuto samoubojstvo legaliziraju diljem svijeta? Opet, o tome nije vođena prava rasprava.
Prije više od dvadeset godina napisao sam niz knjiga o tome što se događa s našim svijetom i upozorio na budućnost koju sam vidio.
Serija knjiga započela je s ‘Rogue Nation’ (o tome kako su nasilnici preuzeli Ameriku i preuzeli kontrolu nad svime i svima) i ‘Engleska, naša Engleska’ (o tome kako je skupina manijaka osnovala Europsku uniju na ruševinama nacističke stranke i bila odlučna nastaviti Drugi svjetski rat i uništiti Englesku) te se nastavila s ‘Why Everything Goes to Be Worse’.
‘Istina koju vam neće reći’ i, 2006., ‘Život u fašističkoj zemlji’. Oh, i OFPIS, jedina moja knjiga s onomatopejskim naslovom. Budući da nijedan mainstream izdavač ne bi tiskao tako opasnu retoriku protiv establišmenta, morao sam samostalno objaviti sve te knjige. Naravno, nitko ih nije htio recenzirati. Nitko me nije htio intervjuirati o njima, iako sam još uvijek bio jedan od najprodavanijih profesionalnih autora na svijetu. Bio sam ušutkan i demoniziran.
I dan za danom, vidio sam kako se sve na što sam upozoravao ostvarilo.
Svijet u kojem sada živimo je upravo onaj svijet kojeg sam se bojao.
Engleska je osuđena na ulazak u najgoru depresiju u svojoj povijesti. Svi s vještinama ili novcem već su otišli ili su u procesu odlaska. Cijene kuća neizbježno će se srušiti za petinu – ostavljajući mnoge s hipotekama ‘pod vodom’. Stotine tisuća tvrtki zatvorit će se u sljedećih dvanaest mjeseci. Nezaposlenost će porasti za milijune. Engleska bi mogla prva propasti, ali ostatak svijeta će je slijediti ubrzo nakon toga. Najgora depresija u povijesti brzo se približava. I to je umjetna depresija.
Engleska je sada rasističkija nego ikad, a žrtve su bijelci. U većini većih gradova oni čine etničku manjinu. I sve više ilegalnih imigranata pristiže. Koliko njih voli našu kulturu ili našu povijest? Vlada troši ogromne svote na imigrante (legalne ili ne) i daje im prednost u zdravstvu. U međuvremenu, umirovljenici koji su cijeli život radili i plaćali poreze osuđeni su birati između grijanja ili hrane – pri čemu stariji umirovljenici posebno primaju najnižu mirovinu koju isplaćuje vlada G8. (Iz razloga koje nitko nije objasnio, stariji umirovljenici primaju puno nižu mirovinu od novih umirovljenika i očekuje se da žive od onoga što prosječna generacija Z troši na kavu i grickalice.) A ako im je potrebna zdravstvena skrb, stariji ljudi mogu slobodno nazvati pogrebno poduzeće – rezultat će biti isti.
‘Je li to važno?’ upitao je političar kada mu je rečeno da je domaće stanovništvo u Londonu sada manjina. Pa, da, svakako je važno. Dobro je dočekati novopridošle, ali priljev imigranata prijeti našoj kulturi i našoj povijesti. Engleska je godinama najprenaseljenija zemlja na svijetu, i to se vidi. Infrastruktura više ne škripi, već se urušila. Previše nepozvanih oportunista prezire domoroce zemlje koju su napali, mrzi njihovu zastavu i ruga se njihovoj povijesti. Bez obzira koliko se krajnja ljevica (očajna da posluša fašističke zavjerenike i uništi naš svijet) želi pretvarati da nije tako, otpor imigraciji nije pitanje rase ili boje kože.
(Kao što svatko tko je proučavao krugove političke misli dobro zna, nema razlike između fašizma i komunizma. Krajnja ljevica žarko podržava težnju za Net Zeroom, Novim svjetskim poretkom i Velikim resetom – iako iz razloga koji nisu oni koji pokreću zavjerenike.)
Otpor nekontroliranoj masovnoj imigraciji stvar je prenaseljenosti, neadekvatne infrastrukture, nedovoljnog broja stambenih objekata, lošeg zdravstvenog sustava i loših prometnih objekata. Postoji opravdana ljutnja zbog činjenice da se imigrantima daje prednost pred stanovnicima koji rade i plaćaju poreze desetljećima.
I povijest i kultura su važne. Obrazovanje se prilagođava kako bi zadovoljilo uljeze umjesto domaćeg stanovništva. Kultura i povijest se potiskuju iz straha da bi mogle uvrijediti goste.
I to je također pitanje novca. Kada milijuni imigranata preplave zemlju, to košta novca. A resursi su ograničeni. Oni koji podržavaju neograničenu imigraciju neće snositi financijske troškove, jer je većina njih i sama nezaposlena. Ne plaćaju poreze, ali tvrde da imaju pravo vladati svijetom i koriste lažne moralne standarde kako bi svima nametnuli svoje politički inspirirane ambicije.
Opasno je govoriti takve stvari u zemlji u kojoj je sloboda sada samo riječ u rječniku.
Zemlje imaju vođe koji većinu vremena provode putujući svijetom – nadajući se da će izgledati kao državnici kakvi nikada ne mogu biti. Političari brinu samo o sebi; krše zakon nekažnjeno; s ravnodušnošću policajaca. Naši političari su neupućeni, uskogrudni, matematički slijepi, pohlepni, sebični i ravnodušni. Ne trude se čak ni sakriti prezir koji osjećaju prema svojim poslodavcima – biračima.
Ništa od ovoga nije krivnja ludih megalomanskih figura koje poznajemo kao Bilderbergere. Nekoliko opsceno korumpiranih i glupih ljudi ne mogu sami upravljati svijetom.
Ništa od ovoga nije krivnja manijaka na Svjetskom ekonomskom forumu. Oni su samo hrpa pohlepnih, sebičnih idiota s velikim idejama i uvjerenjem da oni najbolje znaju. Ne mogu nas prisiliti da radimo ono što oni žele.
I ništa od toga nije krivnja raznih milijardera koji paradiraju svijetom kao da je njihov. Stotinu ludih milijardera ne može nas prisiliti da se pokoravamo njihovim hirovima i fantazijama.
Nije čak ni krivnja krajnje ljevice – manjine sektaških nepismenih koji svoju odlučnost temelje na predrasudama i netoleranciji.
Ono što nam se događa krivnja je poslušne, tihe većine koja ništa ne govori i ništa ne radi, već se jednostavno prilagođuje i radi ono što joj se kaže jer je to lakše i često praktičnije.
Nikad nije popularno ovo reći.
Kad sam u proljeće 2020. spomenuo istu stvar, bio sam žestoko napadnut. Rečeno mi je: ‘Uznemirujete ljude’.
Ali ako sam ljude uznemirio, onda ih nisam dovoljno uznemirio i nisam ih dovoljno uznemirio.
Još uvijek ima previše defetističkih kukavica i trolova koji se skrivaju iza smiješnih imena i govore stvari poput: ‘Ionako se ništa neće dogoditi. Nema smisla boriti se protiv toga. Budite realni.’ To je kao da žrtvama silovanja savjetujete da se opuste i uživaju.
Ti jadni ljudi nikad ništa ne rade, ali se brzo žale, kukaju i podrugljivo smiju iz svojih skrovišta. Većina njih nikad ne pročita ništa provokativnije od etikete na boci umaka, a jedino što im je zajedničko jest da ako im uzvratite, postanu histerični i požure učiteljici da joj kažu.
Gubimo kontrolu nad svojim svijetom jer tiha većina jednostavno radi ono što joj se kaže i nikada se ne usuđuje razmišljati samostalno.
Nikada ne možemo pobijediti u staromodnoj fizičkoj revoluciji protiv zlih ljudi koji nas očajnički žele gurnuti u novi svjetski poredak i ‘veliko resetiranje’ putem ‘neto nule’, odabirom borbe na ulicama.
Ne možemo dobiti rat koji bismo trebali voditi bacanjem kamenja ili izlaskom na ulice. Demonstracije su gubljenje vremena i energije.
Ljudi koji nas istinski uništavaju su oni koji vole platiti šalicu kave svojim pametnim telefonom jer je to praktičnije nego nositi gotovinu. (Ako baš morate imati pametni telefon, pokušajte ga ostaviti kod kuće kada izlazite. Koristite stari 2G ili 3G telefon za hitne slučajeve. Trebate li stvarno još selfija ili fotografija hrane?) Ljudi koji nas uništavaju su ljudi koji su u svoje domove ugradili pametna brojila za struju jer im je rečeno da je to dobra ideja. Ljudi koji nas uništavaju su ljudi koji svaki tjedan izbacuju smeće na recikliranje jer vjeruju lažima koje im se govore i koji jednostavno vjeruju da ispiranje čašica od jogurta najdragocjenijim resursom na svijetu – vodom – pomaže u zaštiti okoliša, dok se te iste čašice od jogurta utovaruju na brod i prevoze pola svijeta da bi se spalile ili zakopale. (Nikada me nije uvjerila ta apsurdna, besmislica o recikliranju koja oduzima vrijeme. To nije ništa više od programa obuke osmišljenog za promicanje poslušnosti državi.)
Ljudi koji nas uništavaju su ljudi koji veselo otvaraju svoja vrata očajnicima s televizijskim licencama. (Ne morate otvoriti vrata samo zato što je netko pozvonio.) Ljudi koji nas uništavaju su oni koji zasuču rukave kako bi se mogli cijepiti otrovnim i beskorisnim serumima – time šteteći zdravlju ljudi oko sebe i pomažući vladi da rasipa novac i resurse. Ljudi koji nas uništavaju su oni koji kažu: ‘inače ne možemo ništa učiniti, pa nema smisla ljuljati brod’. Ljudi koji nas uništavaju su oni koji nikada ne otvore usta, nikada ne prosvjeduju i nikada ne kažu ‘Zašto?’. Ljudi koji nas uništavaju su oni koji slijepo prihvaćaju gluposti koje im se govore bez da ih propituju. Ljudi koji nas uništavaju su oni koji se ne usuđuju podijeliti istinu sa svojim susjedima, prijateljima i članovima obitelji iz straha da će biti ismijani i označeni kao teoretičari zavjere.
Ljudi koji nas uništavaju time što ništa ne govore ili ne čine, te se pridržavaju svakog novog pravila, propisa i ovlaštenog prijedloga, poput su žaba u kipućoj vodi. Voda postaje sve toplija iz minute u minutu, a dok su spremni iskočiti iz lonca, već je prekasno.
Ne moraš se suočiti s muškarcima s oružjem da bi bio revolucionar. Ne moraš ići u zatvor. Nemoj kršiti zakon (ne možeš pobijediti muškarce i žene s oružjem), već samo nauči zalagati se za ono što ima smisla.
Ako se slažete sa mnom da se borimo za svoje živote, molim vas podijelite ovaj članak što je šire moguće.
