U ime naroda ili u ime banaka?, piše dr. Ivan Lovrinović.
Napomena uredništva: Tekst je nastao prije donošenja odluke vrhovnog suda po pitanju švicarskog franka, ali ga ipak objavljujemo je smatramo da je izuzetno bitan, a link na odluku suda ostavit ćemo na kraju članka.
Sutra, 27. svibnja Vrhovni sud treba donijeti konačno mišljenje u slučaju “Švicarski franak”, nakon više od deset godina mrcvarenja građana koji su zavijeni u crno zbog uzimanja kredita koji su isplaćivani u kunama, a bili valutnom klauzulom vezani za franak.
Skoro pola milijuna ljudi bilo je izravno ili neizravno (članovi obitelji, rodbina…) ugroženo ovi otvornim bankarskim “proizvodom” kojeg su u Hrvatsku donijele austrijske banke, koje ga u svojoj zemlji nisu zbog zabrane prodavati. Tako je Hrvatska bila i ostala mala zemlja za velike pokuse, lihvarenja i – općenito – za okupaciju kapitalom.
Europski sud je u sličnim primjerima iz Poljske i Mađarske presudio u korist građana (kako ih nazivaju: potrošača) i tu je stvar jasna, osim u Hrvatskoj. Proteklo vrijeme, a posebice proteklih tjedana i dana banke i HNB pokušavaju medijski ponovo utjecati na Vrhovni sud. Zašto? Zato što bi u slučaju presude u korist građana morale ih obeštetiti u iznosu od preko 700 milijuna eura, a neki spominju i dvostruko veći iznos.
Banke poručuju javnosti da bi u tom slučaju bile teško ugrožene, što je potpuno netočno. Kao prvo; rijetko gdje toliko zarađuju kao u Hrvatskoj. Drugo; u protekle tri godine su od HNB-a dobile a da nisu prstom mrdnule oko 1,6 m,ilijardi eura zbog toga što su samo “parkirale” svoje (u stvari naše) depozite kod HNB-a bez ikakvog rizika. Duže vrijeme kamata na to je bila čak 4% a građani su na svoje oročene depozite dobivali mizeriju od kamata. To je taj mehanizam iscrpljivanja, odnosno isisavanja naše akumulacije i gospodarstva.
Kako su problem “Švicarac” riješili Mađari? Jednostavno. Oni su još 2015.g., bez obzira što je u dva navrata franak ojačao čak oko 70% u kratkom roku, vratili tečaj foritne prema franku na onaj početni, prije njegovog jačanja, i sve kredite vezane uz franak preveli na kredite u forinte. I – gotova stvar.
Sjećam se da sam tada – 2015.g. bio s troje predstavnika tadašnjeg vodstva udruge “Franak” bio kod Milanovića u Banskim dvorima, jer je bio premijer. Tih dana ljudi koji su imali takve kredite su izludjeli jer su im se rate kredita preko noći toliko povećale kao da npr. u proteklih godinu dana nisu ništa otplatili.
Predložio sam Milanoviću da sve takve kredite pretvori u čiste kunske i u kratkom roku nestane taj problem. Ni on, niti drugi to nisu učinili već su jednu valutnu klauzulu samo zamijenili drugom, odnosno: umjesto za franak njihovi krediti su postali vezani za euro.
Poljaci su na nešto drugačiji način to riješili ali tamo nitko više nema s tim problema. Zašto? Zato što su vodstva te dvije države radile u interesu građana, odnosno naroda a ne banaka kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Sutra je prilika da Vrhovni sud (VS) ispravi tu nepravdu, jer samom konverzijom kredita nisu obeštećeni ljudi već im banke moraju vratiti ono što im pripada. Ako to VS ne učini, onda će to biti još jedan u nizu znakova i potvrda da Hrvatska ne postoji kao pravna država i da smo obična kolonija za pljačke svih vrsta. Pokojni, legendarni sudac Radovan Dobornić je za ovakve i druge radnje banaka rekao da ugrožavaju pravni poredak.
Kada sam ga jednom pitao kako bi se to jednostavnije moglo reći da se shvati, on je rekao: to je u stvari financijski terorizam. Bio sam iznenađen, ali vrlo zadovoljan tom jedino točnom kvalifikacijom.
Neki od vas znaju da sam u slučaja Franak i štedno-kreditnih zadruga podnio dvije kaznene prijave: prvu Europskoj središnjoj banci protiv austrijskih banaka i drugu, Europskoj komisiji protiv Austrije zbog toga što su njihove banke donijele ovaj otrovni proizvod u Hrvatsku a nisu ga kod sebe ili drugdje mogle prodavati i time narušavali jedinstvenost poslovanja na prostoru EU.
Niti jedna niti druga institucija mi nisu odgovorile. Na intervenciju Ureda predsjednika Milanovića, poslale su dva bezlična očitovanja iz kojih proizlazi da je to problem za HNB i državu Hrvatsku. A mi nemamo niti našu državu, niti HNB koji, kao u slučaju Mađara i
Poljaka, štiti svoje građane. Sude nam i sudit će nam i dalje, sve dok se ljudi konačno ne dignu na noge jer smo ugroženi u svakom segmentu života i rada. P.S- Pogledajte u prilogu moju kaznenu prijavu USKOK-u i odgovor ECB-a na moju prijavu. Kad pročitaš odgovor ECB-a shvatiš zašto EU nema perspektivu. 
Odluku Vrhovnog suda u slučaju franak možete pogledati OVDJE
