GALAMITA JANE (Iz knjige Greta Agramer)
Gledam Zapad, vidim Istok. Gdje sam? Dezorijentirana!
Vidim močvaru, žabokrečinu čiji “miris” podiže moj profinjeni želuček put neslućenih visina.
Uvjeravaju me da to ni to.
Kažu to je more i iznad velebno plavetnilo.
Gledam …..ne vidim. Izgleda da loše vidim, naprežem se, ali slika je i dalje nepromijenjena. Možda imam problem s dioptrijom.
Ja vidim nešto sasvim drukčije ….moj kolorit je višebojan……možda su moje boje stranjske………Sad pak kažu da postoje vrata s puno lokota.
Opet ne vidim…..Ja nemam ključeve za svaku bravu. Imam jedan jedini, ali za svoj stan. Iz njega vode putovi na sve strane svijeta koji je ljepši, bolji , plemenitiji, ljudskiji. U njemu nema velikih i malih, hrabrih i bojažljivih, sretnih i nesretnih.
To je svijet bez vrata.
Svijet ispunjen toplim bojama koje ne blješte lažnim sjajem već nježno miluju dušu svakog živog stvorenja. Tu možeš pjevati punog glasa, a da ne kažu da si pijan.
Tu možeš smijehom buditi mrtve, bez bojazni jesi li lud.
Ne moraš prolaziti milje i milje tražeći sreću, samo sjediš i uživaš.
Zato ću ja i dalje mirno stajati kraj žabokrečine sretno se smješkajući svijetu koji samo rijetki vide.
