Sandra Rubić - Ispod uobičajenog
Sandra Rubić rođena je 1971. godine u Zagrebu. Završila je srednju građevinsku školu, radila raznovrsne poslove, pretežno trgovačke. Bavi se crtanjem, ilustriranjem, slikanjem, poezijom i pisanjem kratkih priča, a najveća strast joj je čitanje.
Sandra Rubić – Život nam se može urušiti kao kula od karata u jednom jedinom trenu
Sve mi trebamo. Čak i ono što ne želimo. Sve su to iskustva koja nas formiraju. Sam naš oblik koji se stvara ovisi o nama.
Sandra Rubić – Prijenosnik Radosti
Marica ima četrdeset i sedam godina. Ona je udovica i školuje svoju kćer. Radi kao portirka u velikoj firmi, od ponedjeljka do petka, od sedam
Sandra Rubić – Živi, diši, ljubi i budi slobodan!
Na kraju shvatiš da ništa i nije osobno. Ljudi rade svinjarije, jer nešto s njima nije u redu, a ne zato što žele vas degradirati,
Sandra Rubić – Ranjeni
Kažu da ranjeni ranjavaju. Ranjena životinja ujeda. Čak i kad joj želiš melemom vidati rane… Ponekad ranjeni zatvore oči. Zatamne stvarnost i počnu živjeti sliku
Sandra Rubić – Umišljenost i poniznost
Teško je sebi priznati da ovo što vidimo, percipiramo i proživljavamo, smo mi. Mi smo tvorci toga. Odnose s ljudima i pojavama koje imamo, stvorili
Sandra Rubić – Izvadi trnje iz svog srca i počni živjeti život kakav zaslužuješ
Najljepše doba je doba otkrivanja. Otkrivanja istine. Najljepši su prvi susreti. S ljudima. Sa spoznajama. S jutrima… Najjače se svjetlost vidi u trenu otvaranja očiju.
Sandra Rubić: Svatko mora proći što mora proći i ni jedno upozorenje nije dovoljno dobro
Puno razmišljam o Zrelosti. O onome “sad sam na svome”. Vidim po nekim stvarima, da unatoč svojim lijepim godinama, nisam zrela u potpunosti. Zapravo, nezrela
Sandra Rubić: Kraj vremena
Prije par desetljeća sam se susrela s terminom “kraj vremena”. Taj je termin prisutan u svetim knjigama i u raznim proročkim spisima. Da bi se
Sandra Rubić – Kako čovjek sam sebe vidi, tako mu i jest u životu
Čovjek je biće koje stvara. Iznutra prema van. Koliko puta naša nastojanja da nešto učinimo, u nečemu uspijemo, ostanu jalova? Ma koliko se trudili i