Prije nekoliko dana nam je prestala raditi perilica posuđa. Obično bih u takvim situacijama zasjela ispred računala, istražila na internetu ponudu, proučila karakteristike, usporedila cijene, pronašla recenzije, pročitala forume… No, sada sam imala neke rokove i jednostavno za to nisam imala vremena. Zatražila sam preporuku od svojih prijatelja na Facebooku, potražila model na internetu i – idući dan perilica je već bila instalirana i u pogonu.   

Začin u cijeloj priči je – kupili smo zadnji takav model u cijeloj Hrvatskoj i to uz značajan „Black Friday“ popust. 

Jesmo li bili uspješni ili smo samo imali sreće? 

Recimo da smo bili jako sretni jer smo u kratkom vremenu kupili odličnu stvar i pri tome uštedjeli – a to je sve sastavni dio uspjeha. 

Što je uopće uspjeh? 

Na prvu, velik dio ljudi pomisli da je uspješan čovjek onaj koji je poznat, ima utjecaja i novca. Za to pak moraš imati sreće i, naravno, dobre veze – a nije na odmet oboje. Često mislimo da su drugi ljudi uspješni i ne doživljavamo sebe takvima. Činjenica je da svatko od nas različito definira uspjeh. I ne samo to. U raznim životnim trenucima i situacijama različito ćemo razmišljati o uspjehu i drugačije ga vrednovati. 

O tome se i radi – koje su to vrijednosti koje cijenimo i tko određuje kriterije u društvu po kojima neke ljude smatramo uspješnima, a neki ispadaju „luzeri“? 

Mediji imaju svoje kriterije, politika svoje, crkva svoje, a firme na svojim web stranicama ističu neke svoje vrijednosti. Koliko se te vrijednosti podudaraju, koliko su deklarativne i koliko one zapravo imaju veze sa stvarnim životom i s onim što se događa svakog dana tebi, meni, susjedu Mirku, slastičarki Marijani ili često spominjanom Peri koji je u ovoj priči vlasnik papirnice i jedva povezuje kraj s krajem?   

Neki su vrlo vješti u tome da pronađu i iskoriste rupe u sustavu, prevare državu ili izmanipuliraju druge ljude. Jesu li oni uspješni? Ako im je to bio cilj, onda jesu. Druga je stvar tko bi im na tome čestitao, a tko bi ih pozvao na red. Sigurno bi se našlo i jednih i drugih – i onih sa sličnim, i onih s bitno različitim vrijednostima.         

Kad sam na jednom svom predavanju upitala ljude u publici što je za njih uspjeh, najprije je netko rekao da je uspjeh ostvariti svoje ciljeve. 

Koje ciljeve? – pitala sam. 

Preživjeti tjedan na poslu, sklopiti dobar posao, stići na vrijeme na posao … i tu smo se nasmijali, krenule su šaljive primjedbe, atmosfera je postala opuštenija i nizali su se svakakvi odgovori.

Udaljili smo se od poslovnih tema i počeli povezivati uspjeh s onime što nam je stvarno važno. Ne znači da nam posao nije bitan, ali je bitno i puno drugih stvari.

• Uspjeh je redovno vježbati pet puta tjedno zato što te boli kičma pa se nakon vježbanja osjećaš malo bolje
• uspjeh je kad si znaš popraviti u stanu neke stvari, jer –  tko će dočekati majstore 
• uspjeh je kad ti djeca odrastu u zadovoljne ljude
• uspjeh je kad se ne iznerviraš u prometu 
• uspjeh je smršaviti 3 kilograma.

Vjerojatno će većina sada kimnuti glavom i reći – da, to je stvarno uspjeh. Međutim, kad nešto postignemo, često to ne prepoznajemo kao uspjeh. To nekako prođe neprimjetno. Ne obilježavamo ga. Odmahnemo rukom – ma nije to ništa! I tako nismo ni svjesni što smo sve postigli i kakav smo trag ostavili u životima drugih ljudi. 

Zato je jako bitno u samom početku definirati što bi za nas predstavljao uspjeh. Što trebamo napraviti i kako ćemo znati da smo ga postigli? Kako ćemo se pri tome osjećati?

George Bailey, glavni junak filma „Divan život“, poželio je na Badnjak izvršiti samoubojstvo. Razočaran životom i u dugovima, razmišljao je o tome kako bi bilo bolje da se nije ni rodio. Kao mali sanjao je o velikim stvarima, putovanjima po svijetu, a ostao je živjeti i raditi u rodnom gradu. No, pojavljuje se njegov anđeo čuvar i pokazuje mu što bi se dogodilo s njegovim bližnjima i sugrađanima da ga nije bilo. 

Životi koje je ovaj običan, mali čovjek dotaknuo bili bi znatno drugačiji. Da nije spasio svog brata od utapanja, njega ne bi bilo pa ne bi mogao spasiti živote vojnika na transportnom brodu. Da nije primijetio i spriječio rastresenog ljekarnika koji je djetetu slučajno htio dati pogrešan lijek, ovaj bi završio u zatvoru zbog ubojstva iz nehata.    

„Uspjeh nije ono što imate, nego ono što jeste.“ – Henry Ford

Male stvari koje činimo svakog dana utječu na naše živote i povezuju nas s drugima. Ako pomognemo samo jednoj osobi, već smo učinili puno. I to je uspjeh! 

Od kuda ćemo početi? Kamo ćemo i kako krenuti? Ne poznajem niti jednu osobu koja se ne voli smijati. Kažu da osmijeh otvara sva vrata, a smijeh je lijek protiv svih problema u životu. Međutim, ako prošećemo gradom, naići ćemo uglavnom na smrknuta lica. Na poslu se većina ljudi trudi izgledati krajnje ozbiljno. 

Nemate razloga za smijeh? Neki se smiju od muke, neki kad su pod stresom. Neki koriste smijeh za uspostavljanje boljih odnosa. Smijeh nas povezuje i privlači. Ljudi su radije u društvu osobe koja se smije, nego vječnog mrguda. 

Ako znate nekog kome u ova čudna vremena nije do smijeha, možda Vam cilj bude baš to – da ga nasmijete. Razveselite druge svojim vedrim duhom i liječite sebe i druge. Više smijeha nam je svima potrebno. Dobra stvar je: odmah ćete znati jeste li uspjeli ili ne. Isplati se potruditi!