U današnjem potrošačkom društvu, gdje je predstavnička demokracija uzurpirala kompletnu vlast, iako u ustavu postoji vješto izignorirana rečenica da pored biranja predstavnika građani odlučuju i neposrednim odlučivanjem, događa se sveopća nezainteresiranost za sudjelovanje u odlučivanju. Kako drugačije objasniti činjenicu da ljudi godinama daju svoj prešutni pristanak na ovakav nakaradni oblik demokracije u kojem jednom u četiri godine biraju svoje predstavnike u odlučivanju, nadajući se da će se sutra kad „naši” dođu na vlast nešto promijeniti. Na njihovu, ali i sveopću žalost, jedina promjena kojoj svjedočimo je promjena na gore u vidu lošijeg standarda, povećane kontrole i opće degradacije društva.
Pozicija koju zauzme skupina predstavnika odnosno posrednika u odlučivanju, a koju još nazivamo i politička stranka, je pozicija moći na duži period na koju ni mnogobrojne dokazane afere njenih članova koji su zlorabili istu, nemaju nikakav utjecaj. Postavlja se legitimno pitanje, zašto je tomu tako? Tko im čuva leđa? Ista se situacija ponavlja i kad sadašnja opozicija postane pozicija, Iako pozicija moći podrazumijeva poziciju odgovornosti, svi smo se uvjerili da riječ odgovornost kod onih koji su zauzeli poziciju moći ne predstavlja nešto što im stvara nelagodu i zabrinutost. Oni su u stanju svu svoju odgovornost, bez ikakvih problema gledajući javnost u oči, prebaciti na one koji su vlast obnašali prije njih, ili čak biti toliko drski pa one koji su ih izabrali prikazati krivcima za sve. Tako dolazimo do situacije da sve društveno značajne odluke donose neodgovorni moćnici koji su za to još i jako dobro plaćeni. No je li to i sam vrh ledenog brijega? Ne, ima još. Donose li ti neodgovorni moćnici uistinu odluke ili i oni imaju ekipu neodgovornih moćnika iznad sebe?
Činjenica da živimo u potrošačkom društvu u kojem su materijalne vrijednosti važnije od života čovjeka i njegovog sigurnog i dostojanstvenog života u miru i prijateljstvu, govori nam da se za sigurnost u obliku takvih materijalnih vrijednosti može trgovati utjecajem.
Trgovačko okružje i istovremeno postojanje piramide moći koja nadilazi državne granice, predstavlja idealne uvjete da hijerarhijski oblik vladavine ljudima, prilikom kojeg se odgovornost prebačena na odgovorne koji se pozicije moći ne žele odreći, ali za odgovornost kao da nikad nisu ni čuli, a sve u kombinaciji s udobnim kaučom i ogromnim televizorom na kojem se pojavljuju takvi likovi, bude idealno okružje za liječenje frustracija kauč-revolucionara i svađalica s televizorom ili monitorom kojima je salva uvreda na račun spomenutih najveći doseg današnjih tekovina demokracije. Da se na taj način ništa ne mijenja osim krvnog tlaka, svima je jasno.
Već 6000 godina doktrina “podijeli pa vladaj” funkcionira na istom principu. Danas, zahvaljujući internetu i ogromnoj brzini protoka informacija, s ovom činjenicom je upoznato jako puno ljudi. Kako se onda događa situacija da su mnogi upoznati s agendom koja svoje planove, dobre za njih i istovremeno loše po čovječanstvo, bez problema godinama sprovodi u djelo? Odgovor je jednostavan: realizira ih jer velika većina čovječanstva nije dosad imala svoj plan, a još manje aktivnu poziciju.
Na sreću svih nas koji želimo živjeti siguran, pravedan i pošten život bez ratova, kriminala, mržnje i podjela, plan za izgradnju takvog društva postoji i njega iz dana u dan aktivno provodi i podržava sve više ljudi širom svijeta. Taj plan zove se projekt Kreativno društvo. Naglasak nije na nazivu plana, već na ideji da se svi ljudi ujedine s jednim ciljem, a to je izgradnja samoupravnog društva po mjeri svakog čovjeka, u kojem je život čovjeka najveća vrijednost i koji se treba štititi kao vlastiti.
Probajmo na trenutak zamisliti kakva je perspektiva današnjeg potrošačkog društva. Što se unutar postojećeg potrošačkog formata odnosa među ljudima može promijeniti, a da to za posljedicu ima boljitak za sve ljude? Odgovor je: ništa.
Svi mi imamo želju da se dogodi promjena na bolje koja bi nam jamčila sigurnosti i blagostanje, nesmetan razvoj vlastitih potencijala, i prije svega čovječnost, koja podrazumijeva ne samo prijateljski odnos među svim ljudima na svijetu, nego i to da u drugom čovjeku vidimo sestru ili brata. Nažalost, svjedoci smo da se druge ljude gleda kroz interes ili kao robu, a razlog za to ne leži u našoj prirodi, razlog je taj što smo svi žrtve ozračja nečovječnosti koje je najbolja podloga za proklamiranje podjela u društvu, a koje su jamstvo farse zvane predstavnička odnosno parlamentarna demokracija. Jednostavnom logikom dolazimo do zaključka da je današnje potrošačko društvo destruktivno i ne vodi nikamo osim u potpuno uništenje.
Za razliku od potrošačkog, Kreativno društvo, koje se gradi na osam jednostavnih temelja, itekako ima perspektivu. Ona se nalazi u svakom od nas, u našem htijenju da ono što želimo zaista i ostvarimo. Zauzimanjem aktivne pozicije preuzimamo odgovornost za naše živote u svoje ruke. Na koji način zauzeti aktivnu poziciju u društvu? Prije svega potrebno je napustiti obrazac egocentričnosti koji je destruktivna blokada ikakvoj društvenosti. Pored toga potrebno je drugom čovjeku željeti ono što želiš za sebe. Najvažnije od svega bi bilo dati svoj doprinos i sudjelovati u informiranju drugih da postoji zajednički cilj koji nije nedostižan. 
Nakon provedbe prve, odnosno informativne faze izgradnje Kreativnog društva, odnosno kad svi ljudi svijeta budu informirani o postojanju izbora između dosadašnjeg potrošačkog i budućeg Kreativnog društva, prelazi se u drugu fazu izgradnje Kreativnog društva, a to je politička faza. Iako je Međunarodni javni pokret KREATIVNO DRUŠTVO izvan politike i religije, cilj je jednostavan: koristiti politiku kao alat za ujedinjenje ljudi, a ne kao danas, kao alat za razjedinjenje ljudi.
