Siniša Juzbašić - Zagreb je ljubav
Siniša Juzbašić po struci je magistar ekonomije smjer marketing. Nakon školovanja, poslovnu karijeru je počeo graditi u Krašu te je ponukan izazovima privatnog poduzetništva zajedno sa suprugom otvorio turističku agenciju Expedia-travel d.o.o. 2011-te godine. Pisanjem pjesama bavio se u mladosti do petnaeste godine,a nakon toga nije napisao niti jedan stih 35 godina. Moment kada je u njemu eruptirala emocija bio je potres u Zagrebu te je u nepuna dva mjeseca napisao preko 80 pjesama posvećenih voljenom gradu.
Sjetiš li se nekad Zagreba?
Sjetiš li se nekad te ceste na kojoj si prvi zrak udahnul’? Sjetiš li se kak’ si mami prvi put na rastanku mahnul? Pa si
Možda još uvijek možemo biti ljudi
Možda i nećete ovo pročitati jer nemate vremena, a možda je baš to problem. Možda nam je sve ovo i trebalo, možda je Zemlja rekla,
Siniša Juzbašić – Gledam ga dok spava
Gledam ga dok spava, slušam kako diše, polako koračam, a koraci nestaju u daljini, sve je tiho, sve tiše i tiše. Ide spavat moj grad,
Vinko Coce – Dadologija
Mnogi buju pokušali danas naći reči da se oproste s tobom i ja sam jedan od njih. Mnogi buju rekli lepo je pisal o Zagrebu,
Siniša Juzbašić – U ime svojih prijatelja
U ime svojih prijatelja iz Splita i Zagreba dižem glas, dižem glas protiv nepravde, protiv nasilja, protiv razbijenih glava, protiv propucanih nogu, protiv upotrebe oružja,
Djetinjstvo u Zagrebu
Danas kada živimo u vremenu u kojem je nažalost čovjek čovjeku vuk, prisjetio sam se djetinjstva u našem Zagrebu, vrativši se u mislima bar na
Posljednji bastion
Zašto pišem, kad reći ne znam ili se je možda lakše skriti iza pera? Pišem, jer život se skriva u riječi. Pišem jer pisati moram.
Zagrebe, volimo te!
Na današnji dan prije dvije godine, odjednom smo svi shvatili, koliko volimo Zagreb, koliko sve to što smo živjeli, živimo i živjet ćemo, čini svakog
Žene
Ma koliko se trudili nikad vas nećemo razumjeti, nikad nećemo moći shvatiti puno toga jer nismo Nostradamusi da znamo o čemu razmišljate, a vi baš
Znate kaj?
Znate kaj, moram vam nekaj priznat. Puno sam gluposti napisal, još više pročital. Ma da, sve je to lepo, kak’ smo mi živeli nekad,
Pričaju mi neki da su nam fkrali ono kaj je naše
Pričaju mi neki da je sve bezveze, da je grad drugačiji, da su nam fkrali ono kaj je naše. Pa bi vas štel tatpi –
Bijeli Božić
Dugo, dugo već u mom gradu Božić nije bijel, dugo već ne miriše na snijeg. Odavno već nisam čuo tu tišinu zagrebačkih ulica, obučenih u
Ak’ ne žišku, niti ne buš
Damgle, šamslu i tamči i mislim si, pa dobro kaj vam je ljudi. Kaj vas pere, kaj vas muči. Jer to najbolje što znate, vikati,
Malo nas je ostalo, ali još smo tu
Ponekad odem tako do grada sam, želim ga vidjeti, popričati s njim baš onak’ k’o sa starim frendom. Želim ga pitati zakaj se tak’ promenil,
Moja ulica
Prošao sam prije nekog vremena mojom ulicom, šetao sam šutajući lišće nogama, tražeći uspomene i toplinu koja je tu nekad stanovala. Zastao sam na trenutak
Postoji još moj grad
Postoji još moj grad, samo ga treba znati pronaći. Ne mogu bez Centra i ulaska Dežmancem u Ilicu, pogotovo u ove vruće dane. Iz hlada
Riječi koje spajaju
Družim se tu sa svima vama već neko vrijeme. Iskreno, većinu vas ne poznajem, ali kao da vas poznam. Spojeni smo riječju, vremenom, emocijom, događajima,
Dan kad je otišao Dražen
Volio sam i volim košarku, tu prekrasnu igru između dva obruča. Ne želim se sjetiti Dražena na dan kada ga se svi sjećaju, želim ga
Pričat ću vam o Zagrebu
Pričat ću vam o Zagrebu jer samo o Zagrebu pričati znam, pričat ću vam nekad glasnije, nekad tiše, jer upravo takav i je moj grad,
Moja priča
Vjerojatno se mnogi od vas pitaju: zašto ovaj lik koji toliko voli Zagreb, živi u Splitu? Odgovor je vrlo jednostavan. Zato jer volim i Split.
Britanac
Znate kaj, trg koji mi je posebno prirasel srcu je Britanac. Ne znam kak i ne znam zakaj, ali možda zato jer mi je Britanac,
Zagrebačka špreha
Hodam tak gradom i ništ’ mi ne štima. Pitam se kam je nestal moj Zagreb? Di je ona stara dobra šatra, one čepri, kaj si
U potrazi za ulicom
Razmišljam o nama i životu poslije nas. Što smo sagradili, što smo ostavili? Koja je naša ostavština djeci? Po čemu će nas pamtiti generacije koje
Zemlja
Ne znam što smo Bogu skrivili, ne znam dokle, ne znam zašto. Znam samo da je ogromna snaga prirode i da nam očito hoće pokazati,
Stiže
Dolazi nam polako Nova godina, valja se se negdje iza brda, zastane, odmori malo, pušta Staru neka se oprosti sa svima nama. Stara godina nekako
U potrazi za dušom
Razmišljate li nekad kuda idete, gdje ste krenuli, da li hodate pravom ulicom? Zapitate li se o smislu svoga postojanja, o djelima koja ste učinili,
Vrijeme je za ljubav
Vrijeme je darivanja, djeca se raduju, očekuju poklone, očekuju nešto od Svetog Nikole, nadaju se poklonu ispod bora. Jer, bila su dobra, to znamo i
Splitski purger
Traje ova priča zapravo cijeli moj život, jer sam uvijek volio upoznavati druge mentalitete i običaje, volio sam različitosti smatrajući da na taj način obogaćujem
Diego Armando Maradona
Imamo klupske igrače, imamo reprezentativce, ali samo rijetki igrači ili ako hoćete sportaši, za vrijeme svoje karijere, a i poslije nje postanu veći od sporta.
Simfonija
Često puta razmišljam o svom životu, da li sam ga živio dobro, loše, krivo ili sam mogao bolje. Znam samo da ništa ne bih mijenjao,
Nevidljivi čovjek
Koliko sam puta sjedio na kavi, možda i drugoj, trećoj, onoj nepotrebnoj. Sjedili bismo tako i dokoličarili, raspravljali o „važnim“ temama, ne doživljavajući nikog i
Klupa sjećanja
Kad bi klupa mogla pričati, imala bi nam puno toga za reći. Pričala bi nam o životima ljudi, sastancima i rastancima, ljubavima. U njenoj drvenoj
Bilo je to doba
Bilo je to doba kad smo sanjali, doba kada nam se sve činilo dostižnim, kada smo gurali jedan drugoga prema boljem, višem, jačem. Živjeli smo
Priča o jednom listu
Hodam tako gradom i razgrćem nogama lišće, razmišljam pa stanem, osluškujem. Ništa, samo prazna tišina. Lišće pod nogama izgleda mi tako samo, napušteno, ostavljeno da
Koronizam
Novi društveni poredak, novo društveno ustrojstvo ili bolje reći rastrojstvo vlada cijelim svijetom. Ne znam gdje smo pogriješili, osim globalnog zatopljenja, stvaranja viših kasta ljudi
Djetinjstvo u Zagrebu
Rodil sam se u Petrovoj, kao i većina nas tih sedamdesetih, prvo čega se ne sjećam je da sam imal plavu kosu, što je odmah
Nedjelja u Zagrebu
Znate kaj, rodil sam se u Zagrebu jednog dana u ožujku.Petrova bolnica, broj narukvice nepoznat.Vele da sam imal veliku glavu, tak da su me dobro
Mirisi Zagreba
Kopati po sjećanjima nekad nije lako niti jednostavno, ali sjećanja su dokaz da smo postojali, da jesmo i da saznamo kakvi ćemo biti. Očima možemo