Siniša Juzbašić - Zagreb je ljubav
Siniša Juzbašić po struci je magistar ekonomije smjer marketing. Nakon školovanja, poslovnu karijeru je počeo graditi u Krašu te je ponukan izazovima privatnog poduzetništva zajedno sa suprugom otvorio turističku agenciju Expedia-travel d.o.o. 2011-te godine. Pisanjem pjesama bavio se u mladosti do petnaeste godine,a nakon toga nije napisao niti jedan stih 35 godina. Moment kada je u njemu eruptirala emocija bio je potres u Zagrebu te je u nepuna dva mjeseca napisao preko 80 pjesama posvećenih voljenom gradu.
Zagrebačka špreha
Hodam tak gradom i ništ’ mi ne štima. Pitam se kam je nestal moj Zagreb? Di je ona stara dobra šatra, one čepri, kaj si
U potrazi za ulicom
Razmišljam o nama i životu poslije nas. Što smo sagradili, što smo ostavili? Koja je naša ostavština djeci? Po čemu će nas pamtiti generacije koje
Zemlja
Ne znam što smo Bogu skrivili, ne znam dokle, ne znam zašto. Znam samo da je ogromna snaga prirode i da nam očito hoće pokazati,
Stiže
Dolazi nam polako Nova godina, valja se se negdje iza brda, zastane, odmori malo, pušta Staru neka se oprosti sa svima nama. Stara godina nekako
U potrazi za dušom
Razmišljate li nekad kuda idete, gdje ste krenuli, da li hodate pravom ulicom? Zapitate li se o smislu svoga postojanja, o djelima koja ste učinili,
Vrijeme je za ljubav
Vrijeme je darivanja, djeca se raduju, očekuju poklone, očekuju nešto od Svetog Nikole, nadaju se poklonu ispod bora. Jer, bila su dobra, to znamo i
Splitski purger
Traje ova priča zapravo cijeli moj život, jer sam uvijek volio upoznavati druge mentalitete i običaje, volio sam različitosti smatrajući da na taj način obogaćujem
Diego Armando Maradona
Imamo klupske igrače, imamo reprezentativce, ali samo rijetki igrači ili ako hoćete sportaši, za vrijeme svoje karijere, a i poslije nje postanu veći od sporta.
Simfonija
Često puta razmišljam o svom životu, da li sam ga živio dobro, loše, krivo ili sam mogao bolje. Znam samo da ništa ne bih mijenjao,
Nevidljivi čovjek
Koliko sam puta sjedio na kavi, možda i drugoj, trećoj, onoj nepotrebnoj. Sjedili bismo tako i dokoličarili, raspravljali o „važnim“ temama, ne doživljavajući nikog i
Klupa sjećanja
Kad bi klupa mogla pričati, imala bi nam puno toga za reći. Pričala bi nam o životima ljudi, sastancima i rastancima, ljubavima. U njenoj drvenoj
Bilo je to doba
Bilo je to doba kad smo sanjali, doba kada nam se sve činilo dostižnim, kada smo gurali jedan drugoga prema boljem, višem, jačem. Živjeli smo
Priča o jednom listu
Hodam tako gradom i razgrćem nogama lišće, razmišljam pa stanem, osluškujem. Ništa, samo prazna tišina. Lišće pod nogama izgleda mi tako samo, napušteno, ostavljeno da
Koronizam
Novi društveni poredak, novo društveno ustrojstvo ili bolje reći rastrojstvo vlada cijelim svijetom. Ne znam gdje smo pogriješili, osim globalnog zatopljenja, stvaranja viših kasta ljudi
Djetinjstvo u Zagrebu
Rodil sam se u Petrovoj, kao i većina nas tih sedamdesetih, prvo čega se ne sjećam je da sam imal plavu kosu, što je odmah
Nedjelja u Zagrebu
Znate kaj, rodil sam se u Zagrebu jednog dana u ožujku.Petrova bolnica, broj narukvice nepoznat.Vele da sam imal veliku glavu, tak da su me dobro
Mirisi Zagreba
Kopati po sjećanjima nekad nije lako niti jednostavno, ali sjećanja su dokaz da smo postojali, da jesmo i da saznamo kakvi ćemo biti. Očima možemo