Dakle, ima tome oko 15 godina, nedugo nakon što sam došao u Zagreb. Radio sam u jednoj zaštitarskoj firmi na objektu u Jukićevoj, HZZO. Noćna smjena, ljetno doba, vrućina skoro pa cijelu noć. Malo kunjam na stepeništu koje je 4-5 metara do ulice u samom haustoru ulaza u dvorište objekta. Kad negdje oko pola dva u noći čujem topot trčanja, ali onog kao da netko trči za život.

Čujem da je tu trka više ljudi odjednom. Prostruji mi: “Pa tko se usudi trčati tako, a Jukićeva je tad bila sva grbava u onim starim kockicama, smrt za nogu u hodu, a kamo li u trku?” Kad odjednom trk stade, čujem deranje, viku, zapomaganje i pljas, pljas, pljas…netko nekoga udara, pomislim. Ali to se sve dešava na ulici, pod prozorom zgrade HZZO-a, na nekih 10 metara od mene.

Skočim s tih stepenica dole, izletim na ulicu, kad imam što za vidjeti, njih pet od oko 20-25 godina mlate dečka pribijajući ga uza zid, bitno manjeg i mlađeg nego što su oni. Odmah povičem iz sveg glasa: “Heej, heeeej” i ona petorica stadoše i u tren se razbježaše na sve strane. Jedan je, sjećam se, otrčao preko ulice pa na nasip od željeznice, a drugi gore, dole niz Jukićevu.

Priđem dečku, krvavom, jedva stoji naslonjen uza zid, povijen, golobradi mladić. Pitam ga –jesi dobro, zamuckuje da su ga prebili, ali da će oni vidjeti u Splitu. On se u takvom stanju još njima prijeti. Nevjerojatno! Kažem mu da dođe kod mene u objekt umiti se i doći k sebi pa ćemo nazvati policiju. I tako je i bilo.

Došla je policija, napravila zapisnik, a njega su odvezli sa sobom pa na slijedeći vlak za Split. Tu nam je ispričao da je išao s utakmice Hajduka iz Koprivnice. Da je s bratom izašao iz vlaka jer je trebao u Zagreb kod prijatelja prespavati, ali da su ih BBB sačekali i krenuli u trku za njima. Ova dvojica su pobjegla, a njega su sustigli tu u Jukićevoj. Imao je 17 godina. Bio je mršav i nekih 175 visine, po naglasku pravi Splićo. Mislim da je bio i malo pod cugom. Kasnije sam tek shvatio da sam i ja mogao dobiti batina od tih dečkiju jer sam se umiješao. Nije mi to bilo bitno jer sam možda spriječio nešto puno gore. Takve tučnjave znaju biti smrtno pogibeljne.

Možda samo koji mjesec prije pitao sam jednog navijača iz BBB-a zašto toliko mrze Torcidaše i zašto se moraju tući s njima? Nikad mi to neće biti jasno. Ta potreba za njihovim međusobnim sukobljavanjem. Odgovor je bio da će se uvijek s njima mlatiti jer je Torcida Šimića napravila invalidom.

Tko je Šimić? Šimić je za one koji ne znaju stvarno bivši BBB koji je ostao invalid poslije udarca, mislim ciglom, na jednoj tekmi. Osobno sam ga slučajno upoznao jer živi selo do moje mame. Čovjek pojma nema da se neki zbog njegovog slučaja i dalje mrze i tuku i da im je to opravdanje, nakon tolikih godina. Da, to im je samo opravdanje, da nije to, bilo bi nešto drugo. Takvi uvijek imaju opravdanje.

I sad vas pitam, zašto država ništa ne radi preventivno na zaustavljanju sukoba između Torcide i BBB-a? Koliko se njihovih masovnih tučnjava dogodilo i prije i poslije ove? Čemu? Zbog čega? Ni zbog čega. Zbog mladalačke i ljudske gluposti. Nekada prije se tuklo s Grobarima, Delijama…pa je ‘opravdanje’ za te tučnjave bilo, “eto – nacionalna mržnja”, ali zašto danas ide Hrvat na Hrvata? Čemu sad to? Jel’ nam to uistinu potrebno?

Da, očito su ovakvi sukobi između naših navijača nekome potrebni, a zna se i kome. Onima na vlasti koji žive od “zavadi pa vladaj”. Sad će nama netko reći da to država ne može zaustaviti? Da ne može infiltrirati svoje ljude među jedne i druge i “snimiti” najradikalnije među njima te ih staviti pod kontrolu?! Može, ali neće. Ili još gore, oni su njima već pod kontrolom, zato to i rade, jer to ovoj vlasti nažalost odgovara kako bi sve ostalo kako jest, odnosno kako bi ovo društvo moglo nastaviti biti podijeljeno bez ikakvog razloga, jer podjelama se ne gradi bolji svijet. A političari žele upravo takav svijet – razlomljenog i na sve moguće načine razbijenog društva. Jadno da ne može jadnije.