U potezu bez presedana koji je izazvao široku raspravu diljem Francuske i šire, francuski parlament nedavno je donio zakon kojim se uvode stroge kazne za one koji se protive injekcijama mRNA LNP ili drugim tretmanima koje preporučuje država na temelju trenutnih medicinskih saznanja. Kritika takvih terapijskih tretmana, kada ih država smatra obaveznim ili preporučenim, od danas može rezultirati kaznom do tri godine zatvora ili novčanom kaznom od 45.000 eura. Ovaj hrabri zakonodavni korak, koji su kritičari brzo prozvali “Pfizerovim zakonom”, predstavlja značajan pomak u ravnoteži između politike javnog zdravstva i individualne slobode izražavanja.
Kontroverzan stav o zdravlju i slobodi govora
Srž kontroverze leži u stvaranju novog kaznenog djela usmjerenog na pojedince koji potiču druge da se odreknu medicinskih tretmana koji se smatraju prikladnim prema prevladavajućim medicinskim standardima. Zakon posebno cilja otpornost na liječenje mRNA, postavljajući ga kao kamen temeljac u borbi protiv budućih pandemija. Mnogi su taj potez protumačili kao antidemokratski manevar, kojim se guši svako protivljenje ili kritika medicinskih tretmana koje država odobrava pod teškim zakonskim kaznama.
Usvajanje zakona uslijedilo je uz minimalnu raspravu u parlamentu, što je činjenica koja je samo potaknula bijes među njegovim kritičarima. Kritičari tvrde da zakon ne samo da potkopava demokratski proces ograničavanjem opsega javnog diskursa o zdravstvenoj politici, nego također dovodi u pitanje alternativnu medicinu i potencijalne zviždače koji bi mogli imati opravdane brige o mRNA tehnologiji ili drugim tretmanima.
Implikacije ‘Pfizerovog zakona’
Nazvan “Pfizerov zakon”, zakon se smatra simbolom šireg trenda prema pojačanoj vladinoj kontroli nad javnozdravstvenim narativima i osobnim zdravstvenim izborima. Sam nadimak, koji se odnosi na jednu od najvećih farmaceutskih tvrtki koja stoji iza razvoja tehnologije mRNA cjepiva, upućuje na percipiranu usklađenost između vladine politike i interesa velikih farmaceutskih kompanija – postavljajući pitanja o utjecaju farmaceutskih kompanija na zdravstvenu politiku.
Štoviše, vrijeme i hitnost zakona, s upozorenjima o neizbježnoj sljedećoj pandemiji i pozicioniranje mRNA tehnologije kao jedinog rješenja, dodaju slojeve složenosti raspravi. Pristaše tvrde da su, u svjetlu globalnih prijetnji zdravlju bez presedana, takve mjere neophodne kako bi se osigurala javna sigurnost i spriječilo širenje dezinformacija koje bi mogle ugroziti napore cijepljenja.
Između javne sigurnosti i osobne slobode
U središtu ovog zakonodavnog poteza je delikatna ravnoteža između potrebe zaštite javnog zdravlja i imperativa zaštite prava i sloboda pojedinca. Zakon postavlja kritična pitanja o tome gdje treba povući granicu između sprječavanja štetnih dezinformacija i očuvanja prava na slobodu govora i otvorenu raspravu o medicinskim tretmanima.
Dok Francuska kroči u nepoznato područje donošenjem ovog zakona, međunarodna zajednica pozorno promatra. Implikacije takvog pravnog okvira protežu se izvan granica Francuske, potencijalno postavljajući presedan za to kako bi vlade diljem svijeta mogle nastojati regulirati javni diskurs o zdravlju i medicinskim tretmanima u budućnosti.
Zaključno, nedavno usvajanje zakona kojim se kažnjava protivljenje tretmanima mRNA koje država preporučuje u Francuskoj označava značajan trenutak u tekućoj raspravi o ulozi vlade u reguliranju zdravstvene politike i očuvanju javne sigurnosti. Iako je namijenjen borbi protiv dezinformacija i zaštiti javnog zdravlja, kritičari zakona vide ga kao zabrinjavajući korak prema ograničavanju slobode govora i privilegiranju određenih medicinskih tretmana u odnosu na druge. Dok se svijet nastavlja baviti složenošću javnog zdravstva u krajoliku koji se stalno razvija, rasprava o Pfizerovu zakonu služi kao snažan podsjetnik na napetosti između kolektivne sigurnosti i individualnih prava.
