A onda jedan kriterij spustite dolje. Pa drugi. Pa treći. Pa stoti. Život nije da prignete glavu dolje.

Već da je podignete. Koliko god boljelo. I koliko god vam se ne išlo naprijed. Jer znate da morate. Jednom ćete shvatiti da se ljepota života uvijek tražila u mrvicama.

I da je često bilo mnogo više onih teških nego lijepih stvari.

Sve je to ostalo od djetinjstva. Kada smo kao dijete očekivali potvrdu svojih roditelja. Sada kao odrasli i dalje čekamo tu potvrdu vrijednosti.

Od ovoga i onoga. Prijatelja i poznanika. Od bilo koga. Teško je kad ljubav pokušavamo pridobiti od onih koji nam je ne daju.

Moleći. Preklinjući. Ponizujući se. A samo treba osvijestiti stazu kojom hodimo. Traumu koju smo prošli. Započeti novi dan ne gledajući na niti jedan stari.