I više nema povratka natrag. Nikada. Nikako. Jer kad je tuga – ona prođe. Prije ili kasnije. Kad je ljutnja, i ona prođe. I opet si kao onaj stari. Istina, pomalo načet. Ali kad je razočarenje, to onda ostaje. I ostaje. I ne prolazi.

Razočarenje je zapravo ona točka s koje više nema povratka.

Brzo prepoznaš razočaranu osobu. Nema više sjaja u njenim očima. Ne priča joj se. Zoveš je, a nema volje da ti priča što joj se dogodilo. Ni u koga se razočarala.

I kao da čovjek ne stari s godinama. Ostari preko noći. Ostari s razočarenjima. I živi dalje. A zapravo više to izgleda kao neko životarenje.

Teško je više upaliti bilo kakvo svjetlo nade. A trebalo bi. Jer nema smisla ubijati se zbog nečega što je netko napravio. Zbilja, nema smisla.