I ovdje se prvo morate zapitati: kakve to veze ima s demokracijom? Tko je pitao ljude žele li “novu hranu”? Žele li u maloj Europi spasiti cijeli svijet jedući crve, kukce i meso napravljeno od stanica raka? EU ne misli puno na demokraciju. Svake godine najmanje 50 milijuna poreznih prihoda od građana EU-a troši se na financiranje tvrtki koje rade na “novoj hrani”.
Konvencionalni naslijeđeni mediji iznimno su tihi kada je riječ o izvješćivanju o takvim temama. Iako svi rade ruku pod ruku sa svojim političkim suučesnicima na Agendi 2030. i “Zelenom dogovoru” – oni točno znaju što uznemiruje građane Europe. Pa se o takvim projektima šuti. Jedan od lonaca iz kojih EU financira razvoj “nove hrane” zove se EIC Accelerator Challenges i podređen je Europskom vijeću za inovacije (EIC). Ukupno 383 milijuna poreznih eura podijeljeno je novoosnovanim poduzećima u 2022. – a ostale “unaprijed definirane teme” (vidi dolje) također su više nego upitne.
Jednako je važna inicijativa EIT Food koju financira EU, kroz koju također mogu proći značajni iznosi financiranja. To uključuje elegantne propagandne izraze kao što su “diverzifikacija proteina” (laboratorijsko meso itd.) i “regenerativna poljoprivreda” (ukidanje tradicionalne poljoprivrede u korist politike nulte emisije).
Novcem EU i EIT-a potpomognute su tvrtke kao što je Happy Ocean Foods GmbH, koja proizvodi nadomjestke za ribu od biljnih proteina. Stručnjaci za hranu mogu sami procijeniti je li to doista zdravo – umjetni škampi tvrtke, primjerice, sadrže “vodu, zgušnjivač: natrijev alginat; 6% izolat sojinog proteina, agavin sirup, jodirana sol (sol, kalijev jodat), sredstva za učvršćivanje: kalcijev laktat, kalcijev klorid; 1,8% biljna ulja (repičino ulje, laneno ulje), arome, (začinsko bilje,*) začini, paprika u prahu”. Postojala su i sredstva EU-a za tvrtku “Amai Proteins” koja sintetizira nove zaslađivače korištenjem “biotehnologije”. U Austriji se, između ostalih, financira Revo Foods, start-up koji nudi zamjenske proizvode za ribu od biljnih proteina pomoću 3D printera.
Osmeroznamenkasta sredstva za “zamjenu za meso od gljiva”
Prvo natrag u 2022. Tvrtka pod nazivom “Mushlabs” bila je sretna zbog osmeroznamenkastog (!) iznosa financiranja. Tvrtka razvija “alternative mesu” od gljiva. Pitanje je opravdano: Zašto se takva “planirana” hrana jednostavno ne naziva hranom od gljiva? Trebaju li “vegetarijanci” i “vegani” uopće “zamjene za meso”? Ili je ovo samo reklamni trik?
Maksimalni iznos financiranja za jednu tvrtku u 2022. bio je 17,5 milijuna eura. Navodno proizvod niti ne mora biti dovršen i plasiran na tržište, očito je dovoljno ako tvrtka može pružiti dovoljno opravdanja za rad na njemu. Ono što je važno za Europsku uniju s ovim fondom financiranja je da ostane u području Agende 2030, u osnovi zabrinutosti Velikog resetiranja Svjetskog ekonomskog foruma.
Tematska područja koja će se financirati milijunima u 2024. su:
- Umjetna inteligencija “usmjerena na čovjeka”.
- Virtualni svjetovi i proširena interakcija
- Smart edge i kvantna tehnologija
- Namirnice precizne fermentacije i alge
- Terapeutika za viruse na bazi monoklonskih antitijela
- Obnovljivi izvori energije
Mnogi EU lonci za umjetno meso itd.
Naravno, ovo nije jedini program financiranja EU-a za promicanje agende umjetnog mesa i slično. Primjerice, tvrtka za laboratorijsko meso Meat4All dobila je 1,9 milijuna eura iz potpore “Horizont 2020” u 2020. godini. Projekt “Feed for Meat” tvrtki Nutreco i Mosa Meat dobio je 2 milijuna eura od EU-a 2021. godine. To je čak izazvalo pomutnju u to vrijeme jer je novac došao iz fonda za oporavak od Covid-19 “Next Generation EU”. U 2023. EU je preko agencije za inovacije “EIT Food” podijelio dodatnih 1,8 milijuna eura za projekte laboratorijskog mesa.
Propaganda kaže da Europska unija sve to radi iz brige za prenaseljenost i dobrobit navodno vrućeg planeta. Dirljivo! Istina je da multimilijarderi godinama lobiraju kako bi europsko tržište preplavili umjetno patvorenom hranom. To uključuje “uobičajene osumnjičene” kao što je Zaklada Billa i Melinde Gates. Ovo zagovara “nove genetski modificirane organizme” na tržištu hrane. Je li to sve samo iz ljubavi prema ljudima ili zato što se nadate još milijardama profita? Multimilijarderi su 2017. i 2018. počeli ulagati u laboratorijsko meso i slično. Od tada propovijedaju da su ti proizvodi jedini spas i budućnost čovječanstva. Dobro podmazani mediji i političari nekritički plješću.
Je li doista nemoguće nahraniti čovječanstvo – ili je to čista laž?
Tražite li argumente da je pogrešno mišljenje multimilijardera da ne možete nahraniti devet milijardi ljudi: pitajte koliko se hrane svaki dan uništi u supermarketima zapadnog svijeta. U 2017. kontroverzna nevladina organizacija WWF izvijestila je o 1,3 milijarde tona jestive hrane u Sjedinjenim Državama. U Njemačkoj bi to bilo 18 milijuna tona – trećina potrošnje hrane. Grad Beč je primjerice u jednoj studiji objavio da je bacanje hrane u zemljama u razvoju bilo slično visoko – no tamo je to više zbog neadekvatnog skladištenja i pakiranja. Drugi izvor, 2024. je izvijestio da trgovci u Austriji bacaju 16.200 tona hrane po kvartalu. Donirano je 4900 tona neprodane hrane. Prema statistici, skupi trgovački lanci poput REWE-a bacaju mnogo više nego što doniraju u društvene svrhe – govorimo o 4,5 puta više. Reakcija trgovaca na ova izvješća: Trgovina hranom bila bi odgovorna za samo 9 posto otpada od hrane. Iz ovoga možete ekstrapolirati koliko se zapravo baci u Austriji.
Mora se primijetiti da otpad od hrane zapravo želi globalistička agenda. Iz godine u godinu dodavalo se sve više zakona o tome što, primjerice, restorani ili pekare smiju raditi s ostacima hrane – jedva da je ostalo više od kante, jer je hranjenje zabranjeno. Na primjer, beskućnicima nije dopušteno poslužiti se u kantama za smeće supermarketa – a vi biste im lako mogli pomoći prije nego što ostaci uopće završe u kanti. Časopis Stern izvijestio je 2022. da je globalno bačeno 1,2 trilijuna tona hrane. Sada opet pričamo o tome kako “nikada” ne možete nahraniti 9 milijardi ljudi? Ili multimilijarderi lažu jer žele ugrabiti još više novca?
