Nakon što je zeleni ministar za deindustrijalizaciju najavio da zatvaranjem plinske mreže želi zacementirati politiku energetske nesigurnosti u Njemačkoj, ljudi u Augsburgu već daju sve od sebe: tamošnja komunalna poduzeća najavila su da žele u potpunosti zatvoriti plinsku mrežu do 2035. godine.
U Augsburgu su stvari očito posebno zelene: žele pomaknuti rok za žestoko osuđeni zakon o grijanju za deset godina i postupno zatvoriti plinsku mrežu do 2035. godine. Od tada grijanje na plin više ne bi trebalo biti moguće. Činjenica da lokalna komunalna poduzeća pretpostavljaju da će se zelena ludnica nastaviti u Njemačkoj i da se energetska infrastruktura može uništiti što je prije moguće kako bi se spriječilo korištenje cjenovno pristupačne i pouzdano dostupne energije trebala bi ljude zastati.
Glasnogovornik gradskih komunalnih poduzeća potvrdio je za “ Bild ” da su već poslali odgovarajuća priopćenja stotinama tvrtki. Razlog za potez je taj što prema zakonu Bavarska želi biti klimatski neutralna do 2040. godine, a prirodni plin nije klimatski neutralan. Umjesto toga, žele proširiti daljinsko grijanje kako bi do 2040. moglo pokriti 40 posto potreba Augsburga za grijanjem. U planu je i drugo kogeneracijsko postrojenje na biomasu. Moglo bi se također reći: alternativna opskrba nije ni na koji način razjašnjena i nema sigurnosti planiranja.
Unatoč tome, oni žele održati plinsku mrežu samo ako je klimatski neutralan vodik dostupan “po pristupačnim cijenama”. Ono što općinska komunalna poduzeća smatraju “priuštivim” obično je nesrazmjerno s osjećajima građana. Ipak, Augsburg je vjerojatno samo prvi od mnogih gradova koji sada hrle naprijed i u ime klimatske neutralnosti uništavaju upravo onu infrastrukturu čiju je izgradnju i održavanje financiralo stanovništvo – odnosno ljudi protiv čije volje ovdje djelujemo, kako to često biva.
Naravno, ovim ludilom mnogi Nijemci dobivaju upravo ono što su tražili: pustili su se vezati za slugane klimatske apokalipse, poslušno su izabrali svoje stare stranke koje su bile lojalne njihovoj agendi i sada mogu posljedično gledati na energetsku sigurnost, prosperitet i sredstva za život žrtvuju se kultu CO2. No, uvijek ima onih koji ne podržavaju tu zabludu i koji Njemačku ne žele vidjeti kao deindustrijaliziranu žrtvu kulta – a kamoli takvu zemlju ostaviti svojim potomcima. Ukoliko ne dođe do pravovremenog političkog zaokreta koji dobrobit stanovništva stavi na prvo mjesto, budućnost ove bivše industrijske nacije vjerojatno će biti hladna i mračna.
