Ova je priča dospjela čak i u anglosaksonski tisak, tako da znate da je važna: “Njemački ministar prometa upozorava na zabranu vožnje vikendom”, piše The Telegraph. “Njemački ministar prijeti ‘neodređenom zabranom vožnje’ tijekom vikenda,” navodi Politico. “Njemački ministar prometa na udaru kritika zbog prijetnje zabranom vožnje vikendom”, objašnjava Reuters.
Ali ne, unatoč naslovnicama, neće nam oduzeti automobile. Nevjerojatno, čak ni Zeleni to ne žele. Bar jednom priča nije o njemačkom autoritarizmu, ili probuđenom ludilu ili nečem sličnom. Umjesto toga, radi se o tome kako se više nitko ne može natjerati da stvarno brine o klimi – čak ni naš progresivni, ekološki osviješteni politički establišment, piše Eugyppius.
Za pozadinu, moramo se vratiti sve do razdoblja prije Covida, kada je agresivno zakonodavstvo o klimi bilo popularno, čak i među glasačima desnog centra, CDU-a, i prije nego što je biračko tijelo osjetilo okus zelenih politika poput drakonskih propisa o grijanju domova.
U tim lijepim danima, kada je „svetica“ Greta Thunberg još uvijek izostajala iz škole kako bi spasila Zemlju, vlada Angele Merkel donijela je Zakon o zaštiti klime. Zakon propisuje smanjenje emisije CO2 od 65% u odnosu na 1990. godinu do 2030. godine, smanjenje od 88% do 2040. godine i potpuno nerealnu CO2 neutralnost do 2045. godine. Kratkoročno, Zakon o zaštiti klime također utvrđuje maksimalne godišnje razine emisija za različite gospodarske sektore. Ako određeni sektor premaši gornju granicu, nadležno ministarstvo mora podnijeti zlokobni “program djelovanja” kako bi se stvari vratile na pravi put.
Zakon o zaštiti klime je arhetipska klimatska glupost. Političari bi željeli sebi pripisati zasluge za poduzimanje nečega u vezi s klimom, ali budući da poduzimanje nečega znači enormna ekonomska ograničenja i drastične intervencije u svakodnevnom životu, oni to radije ne bi učinili sami. Puno je bolje donijeti zakon koji obvezuje buduće vlade da nešto učine i pustiti ih da rješavaju nered. Tada možete iskoristiti kratkoročne prednosti strogog držanja emisija ugljičnog dioksida, a da pritom ne morate snositi izravnu odgovornost za sav kaos koji bi zapravo prouzročio strogi nadzor nad emisijama ugljičnog dioksida. Nažalost, vrijeme neumorno teče. Siguran sam da je 2030. zvučala kao nezamislivo dalek datum kada je spomenuta u Pariškom sporazumu 2015., ali sada je udaljena samo šest godina. To će biti veliki problem za klimatičare.
Moglo bi se reći da je Merkeličin Zakon o zaštiti klime ostavio nesretnu Scholzovu vladu s malom zbirkom tempiranih bombi, koje sada jedva čekaju deaktivirati. Jedan od načina da se to učini jest revizija Zakona o zaštiti klime i uklanjanje strogih ograničenja emisija specifičnih za sektor prije nego što itko bude prisiljen izraditi „akcijski program“ za očuvanje klime. U međuvremenu su zahtjeve studiozno ignorirali, pa se ministar ekonomske destrukcije Robert Habeck u lipnju požalio da se niti jedan ministar ne pridržava emisijskih ograničenja iz Zakona o zaštiti klime.
Muha u glavi je Zelena stranka, koja je jednako luda kao i njihovi zaboravni, neprilagođeni urbani birači iz više srednje klase i koja je vidjela da je najbolje uskratiti (makar privremeno) vladine pokušaje da uskrati Merkeličin mrski zakon o blokadi. U naletu frustracije, liberalni ministar prometa Volker Wissing stoga je upozorio da bi, ako reforme Zakona o zaštiti klime nisu moguće, mogao biti prisiljen nametnuti “drastične intervencije” vozačima:
U sporu oko reforme zakona o zaštiti klime, savezni ministar prometa Volker Wissing (FDP) upozorio je na drastične rezove za vozače – uključujući zabrane vožnje vikendom. To stoji u pismu Wissinga čelnicima frakcija SPD-a, Zelenih i FDP-a. Pismo je u četvrtak postalo dostupno Deutsche Presse-Agentur…
U dopisu se navodi da, ukoliko izmjene i dopune Zakona o zaštiti klime ne stupe na snagu do 15. srpnja, Ministarstvo je prema važećem zakonu dužno predstaviti akcijski program za osiguranje usklađenosti s godišnjim razinama emisija za sektor prometa u narednim godinama.
I baš tako, klimatolozi se međusobno obrušavaju da uvjere Nijemce: ne, ne brinite, vozite se sigurno, nitko vam ne želi oduzeti automobile:
Savezna agencija za okoliš smatra [zabranu vožnje] nepotrebnom. “Naravno da nam ne treba zabrana vožnje. O takvoj zabrani nitko i ne raspravlja; ovo plaši ljude bez razloga”, rekao je predsjednik [zelenih] Dirk Messner. Umjesto toga, ponovno je predložio opće ograničenje brzine na njemačkim autocestama…
SPD je također kritizirao prijedlog: “Raspirivanje straha s nategnutim prijedlozima neće nimalo pomoći zaštiti klime u prometnom sektoru, naprotiv,” rekao je čelnik frakcije SPD-a u Bundestagu Detlef Müller… “Prijedlog ne pridonosi našem zajedničkom cilju smanjenja emisije CO2, ali je nepotrebna neizvjesnost za ljude u našoj zemlji.” Frakcija SPD-a u Bundestagu jasno je protiv zabrane vožnje automobila i kamiona. Takvi manevri teško da bi unaprijedili tekuće rasprave o Zakonu o zaštiti klime u Bundestagu, rekao je Müller.
Toliko mi se sviđa ovaj paragraf da sam ga već pet puta pročitao. Tako je zabavno čitati luđaka koji razmišlja ispravno kao što je Müller kako govori da doslovna zabrana vožnje “ne pridonosi našem zajedničkom cilju smanjenja emisija CO2.”
Zajedno sa Zelenom strankom i Greenpeaceom Wissingove izjave o skoroj zabrani vožnje kritizirala je i ekološka organizacija BUND. Prometni stručnjak Jens Hilgenberg iz BUND-a rekao je: “Uklapa se u sliku da ovaj ministar, koji blokira svaku mjeru, bez obzira koliko je lako provesti, poput ograničenja brzine na autocestama, sada igra na strahove ljudi.” On to radi samo kako bi dodatno pojačao pritisak na koalicijske partnere, kaže Hilgenberg. “Ovo je loša taktika.”
Moramo dodati izbjegavanje političkog samoubojstva dugom i sve većem popisu pitanja – od prava Palestinaca do prijetnje „dezinformacijama” do siromaštva u zemljama u razvoju – koja su važnija od klimatskih promjena. Ovo će zaista biti vrlo dugačak popis.
Pa koja su rješenja, ako nećemo zabraniti vožnju vikendom, a Zeleni inzistiraju na blokadi reforme Zakona o zaštiti klime? Pa, osim ograničenja brzine, koje je jednako privlačno ljevici u Njemačkoj kao što je zabrana oružja lijevo u Sjedinjenim Državama (i približno jednako vjerojatno da će postići bilo koji od navedenih ciljeva), stručnjaci nemaju ništa osim istog umora nostrums: Trebamo više javnog prijevoza! Trebamo više elektromobilnosti! Moramo proširiti mreže za punjenje električnih vozila!
Problem nije samo u tome što ništa od ovoga ne predstavlja “program djelovanja” za brzo smanjenje emisija iz vozila; također je da za sve ovo nema novaca. Subvencije za električna vozila povučene su otkako su sudovi ispuhali rupu od 60 milijardi dolara u državnom proračunu. Umjesto širenja javnog prijevoza, borimo se za očuvanje dotrajale željezničke mreže koju već imamo. I nitko ne vjeruje da će više stanica za punjenje spasiti planet.
Ovo je klimatizam u kasnoj fazi i zadržat će se još dugo. Suočavamo se s godinama, ako ne i desetljećima, prepucavanja oko ambicioznih ciljeva koje su postavile prethodne vlade, godina smokvinog lišća i izgovora, godina ublažavanja ograničenja na zamršene načine kako bismo se mogli pretvarati da još uvijek nešto radimo. Bit će vrlo dosadno, ali, pretpostavljam, povremeno i zabavno.
