Roditelji pažnja, djeca vam se mijenjaju i to ravno pred vašim očima, piše akademik Krešimir Pavelić.
Raspravu koja se već dugo vodi u svijetu, posebno u SAD „začinio“ je članak objavljen u Time-u 9. travnja 2007. u kojem njego autor tvrdi i pita se: Roditelji: opustite se. Postoje jaki dokazi da su adolescenti sve pametniji. Je li moguće da tinejdžerski mozak evoluira? (https://time.com/archive/6680546/parents-relax/ )
Znanstvenici su naime, izdvojili 4 vala u društvenim promjenama. Prvi su val promijene ljudskog društva predstavljali sakupljači koji su postupno postali ratari. Ratari su pod utjecajem industrijske revolucije postali tvornički radnici. Došla je informatička tehnologija a ova se transformirala u društvo ubrzane globalne komunikacije. Peti se val odnosi na promjene ljudske prirode koja je prema empirijskim opservacijama mnogih pedagoga i stručnjaka primijećena rođenjem djece s novim svojstvima.
Postojeći školski sustav
Često čujemo u javnosti kako školski sustav više ne zadovoljava: niti uzima u obzir razvojne potrebe djece niti ih priprema za izazove u društvu. Problemi se jako dobro prepoznaju ali većeg pomaka nema. U posljednje je vrijeme zabilježen alarmantni porast poremećaja i incidenata te fizičkih problema (celijakija, astma, autizam, probavne smetnje nepodnošenje namirnica, alergije https://epoha.com.hr/zdravlje/medicina/dr-kresimir-pavelic-zanimljive-spoznaje-u-vezi-lijekova-za-adhd/, ali i značajan pad psihičkog zdravlja djece i mladih (https://www.nature.com/articles/s41591-024-02846-6 ) koji je potpuno zanemaren u školskom sustavu.
I dalje se perpetuira zastarjeli način edukacije često temeljen na intelektualnim postignućima i suhoparnom memoriranju podataka. Prosvjetni državni službenici uvjereni su da je sustav edukacije u Hrvatskoj odličan, čak i unatoč opaskama iz Bruxellesa i činjenici da stanoviti broj djece završava s psihijatrijskim problemima. Ne znam koliko je poznata činjenica da je Hrvatska među najgorim zemljama svijeta po pristupu alternativnim školama (poglavito njihova selekcioniranog financiranja). Financiranje alternativnih škola u Hrvatskoj i dalje se primarno oslanja na školarine roditelja i privatne izvore, dok je državna potpora tek djelomična. Za razliku od javnih škola koje država i lokalna samouprava financiraju u potpunosti, alternativne škole imaju status privatnih ustanova s pravom javnosti. To znači da same moraju pokrivati većinu operativnih troškova. Neke se alternativne škole pokrivaju iz budžeta, druge plaćaju roditelji unatoč činjenici da se novci za školstvo izdvajaju iz budžeta, dakle od novca poreskih obveznika. Također nije poznato da neke alternativne škole imaju znatno bolje rezultate u kreativnosti svojih učenika od državnih škola. Sve dok do ljudi ne dođu stvarne informacije problemi će biti ignorirani do trenutka kad će se istina probiti kao što se događalo mnogo puta u prošlosti.
Djeca se mijenjaju
Ono što mnogi roditelji pa i profesionalci ne žele javno priznati – njihova djeca ne ponašaju se i ne misle kao djeca prethodnih desetljeća. O tome sam već pisao https://epoha.com.hr/2024/12/04/dr-kresimir-pavelic-generacijske-razlike-i-moguci-razlozi-promjena/#google_vignette . Brojni su razlozi zbog kojih roditelji i profesionalci ne mijenjaju svoj pristup djeci i mladima odnosno podučavanju. Mnogi roditelji zbog vlastitog komoditeta, posla ili briga oko egzistencije i tko zna čega još također ignoriraju ovu potrebe. Motivi profesionalaca (liječnika, psihologa, pedagoga itd.) nešto su drugačiji i o tome neću sada razglabati; o tome se pisalo i puno i često. Temeljno je pitanje želimo li priznati činjenicu da su nam djeca danas drugačija i da postojeći obrazovni sustav ne funkcionira, tj. često dovodi do problema u djece i razvoja raznih bolesti. Dakle, inzistiranje na intelektualnim postignućima jača ‘bolesno’ društvo. Samo zdravi pojedinci s dobro razvijenom empatijom mogu biti odgovorni članovi društva i kreirati napredak. Trenutno se događa suprotan trend. Spominju se mnoge karakterne, prije svega moralne osobine, koje krase tu djecu no školski sustav kakav je sada nije usmjeren na razvoj čovjeka, njegove potrebe a poglavito nije usmjeren na jačanje empatije i otpornosti čovjeka na izazove društva. Moram ovdje napomenuti kako metoda ‘snađi se i misli na sebe’ funkcionira samo privremeno, ne donosi zadovoljstvo čovjeku i djeca koja se tako odgajaju danas što podržava i školski sustav, ne mogu donijeti dobre i kvalitetne promijene u društvo.
Muke po maturi
Jedan od negativnih primjera je i sustav današnje mature. Matura kakva se danas provodi besprimjerno je trošenje novca poreznih obveznika i ne polučuje u postojećem obliku nikakvu dodatnu vrijednost. Korist za djecu i njihov razvoj pa i znanje uopće nije razvidna, upravo suprotno, a korist za društvo je u cijelosti nejasna. Danas u eri dostupnosti svih mogućih informacija (ponekad doduše i krivih) bespredmetno je ulagati silne resurse u postojeći obrazovni sustav temeljen na faktografiji. To međutim ignoriramo bez pogovora isto kao i mediji. Kome ovakav sustav pogoduje? Carol Crestetto, američka obrazovna stručnjakinja tvrdi da se mnogi vodeći ljudi na ovom području (učitelji, pedagozi, edukatori…) slažu kako su naše škole klijališta mnogih problema koje vidimo u naše djece. Koliko je tek gore djeci koja gledaju život iz neke više perspektive i humanističkog stajališta? Je li moguće da upravo to velikim dijelom doprinosi problemima i frustracijama ove djece i mladih ljudi?
Nevjerojatne su promjene koje su vidljive u nove djece. Promijenili su se i odnosi među djecom. U proteklih nekoliko godina središnji mediji uglavnom su ignorirali pa čak i širili dezinformacije o toj pojavi. U knjizi „Indigo djeca“ (Autori Lee Carroll i Jan Tober ) to je i dokumentirano. Mediji su namjerno onemogućavali bilo kakvu svrsishodnu diskusiju tako da je ta tema odbačena. Posljedice su strašne: ogroman broj djece se zanemaruje umjesto da im se pomogne, stručnjaci ignoriraju mogućnost da nam se djeca razvijaju pred vlastitim očima. Trebalo bi ih drugačije odgajati. Posljedica je da se tisuće djece zanemaruje umjesto da im se pomogne. CNN, New York Times, USA Today samo su neki od centralnih medija koji su zbijali šale na tu temu.
Tijelo djeteta od samog rođenja izloženo je toksičnim agensima: cijepljenje u najranijoj dobi dok imunološki sustav još nije razvijen, antibiotici, otrovni oblaci, konzervirane namirnice, glutamati u namirnicama, velike količine šećera, bijeli kruh, sintetska kozmetika nepoželjnih kemikalija (natrijev lauril-sulfat, propilen-glikol) što dovodi do disbioze (neravnoteže) u crijevnoj flori s posljedicama alergije, ekcema, emocionalni poremećaji, poremećaji u učenju i ponašanju. Spomenuti ću samo kako je nedavno objavljen i znanstveni članak u kojem autori navode problem cijepljenja male djece u fazi kada im je jetra nerazvijena što se može povezati sa sindromom iznenadne smrti (https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40386062/ ).
Nadalje, u posljednje 3 godine svakom petstotom djetetu dijagnosticira se autizam ili neki od simptoma autizma. Pet ili više posto američke djece zahtjeva posebni obrazovni program zbog teškoća u učenju. Dva miliona djece u SAD mora uzimati lijek Ritalin zbog tzv. problema u ponašanju. Zabilježen je alarmantni porast incidencije određenih fizičkih problema i poremećaja kao što su celijakija, astma, autizam, probavne smetnje, nepodnošenje namirnica i alergije. Uzroci mogu biti višestruki: negativne posljedice onečišćenja atmosfere, hrane, usjeva i drugih prirodnih resursa. Naposljetku vrijeme je da znanost prouči promjene svijesti današnje djece. Stoga možemo samo zavapiti „Društvo. Probudi se! Nešto se nevjerojatno događa s djecom!“
Ingrid Canete iz Brazila piše kako se nove metode i moduli poučavanja i učenja upravo događaju. Razvija se nov i živ model novog obrazovanja i novih obrazovatelja čija je osnova humanija, a temelji se na holističkoj, transparentnoj i multidisciplinarnoj viziji mladog čovjeka koji se razvija. Vodit će ih etika, ljubav i istina. I sada postoje pedagogije koje njeguju ovaj pristup, poput primjerice waldorfske pedagogije koja se obraća upravo svim aspektima ljudskog bića, a ne samo onom intelektualnom.
Za početak bi trebalo naprosto uzeti u obzir činjenicu da su neka djeca drugačija i da davanje lijekova nije dobro rješenje. Pravilan pristup takvim osobama spasit će mnoge mlade živote i njihove buduće karijere. Pustiti ih na milost i nemilost zastarjelim metodama i ne uvažavajući činjenicu da su neka djeca naprosto drugačija najgore je što možemo učiniti za dobrobit cijelog društva.
